Revija za sociologiju, Vol. 34 No. 1-2, 2003.
Izvorni znanstveni članak
Razlozi Popperovog znanstvenog realizma
Andrej Ule
Sažetak
Popper je znanstveni realizam prihvatio kao metafizički okvir za znanost samu te za svoju teoriju znanosti. Dvije su glavne teze Popperovog znanstvenog realizma: prva pretpostavlja nezavisno postojanje stvarnosti a druga korsepondentnu teoriju istine. Stvarnost je moguće spoznati, uređena je prirodnim zakonima. Popperu realizam ne služi kao potpora za falsifikacionizam; potonji je kompatibilan čak i s nekom vrstom antirealizma. Realizam mu je potreban kao potpora njegovoj uvjerenosti u unutrašnju koincidentnost četiriju oblika napretka u znanosti, a to su: napredak u znanstvenim obrazloženjima (i predviđanjima), napredak u potkrijepljenosti teorija, napredak u razrješavanju znanstvenih problema te napredak u sličnosti podobnosti istini. Možebitna koincidencija tih oblika napretka znanosti mogla bi ukazivati na to da je neka teorija realnosti bliža ili udaljenija od stvarnosti u odnosu na neku drugu teoriju. Tome međutim nije tako; težnja takovoj koincidenciji mogla bi iz daljnjeg istraživanja katkada isključiti neke zanimljive nove teorije. Popperov realizam nije dorastao niti interpretaciji referencijalnih teorijskih pojmova na primjer u suvremenoj mikrofizici.
Ključne riječi
REALIZAM; OPOVRGAVANJE; BLIZINA ISTINI; STVARNOST; MOĆ OBRAZLAGANJA; POTVRĐIVANJE
Hrčak ID:
14482
URI
Datum izdavanja:
30.6.2003.
Posjeta: 2.878 *