Izvorni znanstveni članak

Osnovne karakteristike mikoflore u šumama molike (Pinus peuce Griseb.)

Milica Tortić ; Hrvatska

Sažetak

U šumama molike u Jugoslaviji determinirano je dosad 147 vrsta makromiceta, od čega je nešto preko polovice objavljeno, kako je to navedeno u .engleskom tekstu. Broj tamošnjih viših gljiva bez sumnje je mnogo veći, jer za ekskurzija nije bilo moguće sabrati, zbog kratkoće vremena i pomanjkanja mogućnosti za sušenje materijala, niti sve vrste koje su opažene; a nisu također ni proljetni ni ljetni aspekti bili proučavani. Ipak i dosadanji podaci mogu nam donekle predočiti sliku mikoflore tih šuma.
Pretežno je istraživano područje Pelistera, na lokalitetu Begova česma, 1400 m, gdje su razvijene asocijacije Digitali viridiflorae — Pinetum peucis (čista šuma molike) i Gentiano luteae — Pinetum peucis abietetosum, gdje je molika miješana s jelom. Iako su uočene neke razlike u sastavu mikoflore tih asocijacija, one su vjerojatno više slučajne nego karakteristične. Velik broj gljiva koje su ustanovljene samo u jednoj od tamošnjih šuma poznate su iz drugih krajeva Jugoslavije gdje se razvijaju u različitim četinarskim te u listopadnim šumama.
Ustanovljene su vrste prikazane na dvije tabele, posebno lignikolne, posebno terikolne. Lignikolne su poredane prema domaćinu (supstratu) i kako su najvećim dijelom istraživane samo za jedne (posljednje) ekskurzije nisu se mogli donijeti pouzdani zaključci o njihovoj abunđan- ciji pa ona nije ni označena. Terikolne su raspoređene prema navedenim asocijacijama; označena je njihova učestalost a istaknuto je i koje su od njih mikorizne.
Od lignikolnih gljiva dio je_jaađen samo na drvu molike, dio samo na drvu jele, a neke i na oba domaćina. Radi se, međutim, pretežno o vrstama koje dolaze na različitim četinjačama; dvadeset još nije bilo objavljeno s Pinus peuce. Neke su od tih gljiva parasiti, kao Phaeolus sćhvoeinitzii, Heterobasidion annosus, Armillariella mellea, Phellinus hartigii itd. Od njih je prvi osobito važan kao izazivač smeđe truleži drva P.peuce, a čest je u nas i na sađenom Pinus strobus. Ostali rastu u drugim našim krajevima na različitim domaćinima. Ustanovljeni sa- profiti također su najvećim dijelom poznati s drugih lokaliteta u našoj zemlji i uglavnom su česti. Za moliku je, čini se, karakteristična Rama- ria apiculata koja je na Pelisteru prilično rasprostranjena na trulim pa- njevima. Na lišćarima, koji su na istraživanom lokalitetu rijetki, sabrano je samo nekoliko lignikolnih gljiva.
Među terikolnim gljivama osobito su česte bile Mycena spp., većinom na opalim iglicama molike i jele; neke su se vrste razvijale u golemim masama. Važni su razgrađivači stelje četinjača. Collybia butyracea, Cystoderma spp., Stropharia aeruginosa i dr. također razgrađuju stelju četinjača a neke i listača.
Najinteresantnije su u ovom slučaju bile mikorizne vrste, jer je trebalo zaključiti koje bi od njih mogle biti pratioci Pinus peuce. To se može ustanoviti tako da se u tlu potraži s kojim su korijenjem plodišta u izravnoj vezi, no to je težak i dugotrajan posao. Ako je međutim neka obligatno mikorizna vrsta nađena u čistoj šumi molike, moglo se sa sigurnošću pretpostaviti da je u vezi s Pinus peuce.
Već je za prve ekskurzije ustanovljeno da su u ovim šumama raširene dvije vrste, poznate kao karakteristični pratioci Pinus cembra u Alpama: Suillus sibiricus i Chroogomphus helveticus (posljednji čini mi- korizu također s Picea abies). Ostale mikorizne gljive nađene u čistoj šumi molike rastu inače u vezi i s drugim četinjačama a neke i listača- ma, kao Amanita muscaria, A.pantherina, Boletus edulis, Laccaria lacca- ta, Lactarius mitissimus, Tricholoma terreum i dr. Zanimljivo je da je jednom tamo nađena i Amanita caesarea, termofilna vrsta koja raste redovito pod hrastovima i kestenima. Prema tome se za dvadesetak vrsta može smatrati dokazanim da čine mikorizu s Pinus peuce.
Opaženi su i drugi predstavnici ovih a i još nekih mikoriznih rodova gljiva koji nisu zasad sabirani ni proučavani. Čini se dakle da molika ima prilično velik broj mikoriznih partnera.
Kao jače ili slabije vezane vrste za šume molike, mogu se zasad smatrati samo njezini mikorizni pratioci: Suillus sibiricus i Chroogomphus helveticus, zatim Ramaria apiculata, Phaeolus sćhvoeinitzii, te Heyderia abietis koja u Alpama naseljava specijalno opale iglice Pi- nus cembra a ovdje je nađena na opalim iglicama Pinus peuce.

Ključne riječi

makromiceti; šume molike

Hrčak ID:

159310

URI

https://hrcak.srce.hr/159310

Datum izdavanja:

31.12.1987.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.596 *