Conference paper
ZNAČAJ BALNEOREHABILITACIJE ZA ZDRAVSTVENI TURIZAM
Breda Jesenšek-Papež
; Inštitut za fizikalno in rehabilitacijsko medicino, UKC Maribor; Medicinska fakulteta Univerze v Mariboru, Slovenija
Dragan Lonzarić
; Inštitut za fizikalno in rehabilitacijsko medicino, UKC Maribor, Slovenija; Fakulteta za zdravstvene vede, Maribor, Slovenija
Abstract
Svjetska zdravstvena organizacija je opredijelila rehabilitaciju kao aktivan proces
namijenjen osposobljavanju ljudi sa smanjenim mogućnostima i ograničenjima u
sudjelovanju. Rehabilitacija je kompleksan interdisciplinarni proces u kojem osobe
s različitim stanjima, poslije ozljeda ili bolesti postižu najveći mogući stupanj samostalnog
funkcioniranja unutar uže i šire društvene okoline. Rehabilitacija se dijeli na
ranu, daljnju, kasnu i obnavljajuću, a obzirom na organizaciju zdravstvenog sistema
moguće ju je izvoditi na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini. Lječilišno liječenje
u Republici Sloveniji je uređeno Zakonom (»Zakon o zdravstvenem varstvu in zdravstvenem
zavarovanju«) i Pravilima (»Pravila obveznega zdravstvenega zavarovanja«).
Osigurano je u primjeru da omogućuje ispunjavanje barem jednog od nabrojanih uvjeta:
značajno poboljšanje zdravstvenog stanja, povratak funkcionalnih i radnih sposobnosti,
sprječavanje napredovanja bolesti ili pogoršanja zdravstvenog stanja za duže
vrijeme, smanjenje učestalosti bolovanja (odsutnosti s posla) ili bolničkog liječenja.
Liječilišno liječenje koje nije neposredan nastavak bolničkog liječenja moguće je obaviti
stacionarno ili ambulantno.
Balneorehabilitacija s hidroterapijom jedna je od najčešćih vrsta liječenja bolesnika
s kroničnom nezloćudnom boli. Plivanje udružuje kineziološke i balneološke učinke
(dinamičko gibanje – plivanje i specifične učinke ljekovite vode). Dinamički učinak
plivanja je sa balneološkog vidika važan zbog kinezioterapijskih i kinezioprofilaktičnih
učinaka.
Slovenija obiluje bogatim nalazištima termalnih i termomineralnih voda. Naše najstarije
organizirano lječilište u Rogaškoj Slatini seže u 1665. godinu kad su slatinsku
vodu proglasili ljekovitom, mada arheološka istraživanja dokazuju korištenje ljekovite
vode još u rimskim vremenima. Prvi zakon o ustanavljanju rehabilitacijskih centara u
Sloveniji datira iz 1968. godine kad su se ustanovile i lječilišne ustanove sa rehabilitacijskim
posteljama i kad su opredijelili prve standarde kvalitete u pojedinim lječilištima.
Danas je rehabilitacija nadišla okvire, odnosno zidove zdravstvenih ustanova i
prerasla u dobrodošlog doživotnog suputnika zdravstveno osvješćenog i odgovornog
pojedinca. Lječilišne općine su 2014. godine sudjelovale razmjerno visokim udjelom
turističkih noćenja u državi – 31,9%. Suvremena balneorehabilitacija poseže na
područje lječilišnog turizma koje predstavlja najuspješniji segment slovenske turističke
ponude. Izvanredne prirodne danosti s lječililišnim čimbenicima predstavljaju slovenskim
lječilištima važnu prednost na osnovu koje su razvila specifičnu ponudu s
kvalitetnim, bogatim i tržno zanimljivim turističkim proizvodom kojim se natječu na
širem europskom tržištu.
U članku smo ispostavili samo pojedine standardne pristupe i nabrojali suvremene
dijagnostičke i terapijske metode unutra cjelovite balneorehabilitacije. Uvjeti za normalnu pokretljivost su normalan opseg pokretljivosti zglobova, mišićna moč, ustrajnost
i usklađenost pokreta. U primjeru smetnji pokretljivosti poštujemo sljedeći red u
sastavljanju terapijskih vježbi, isprva povećamo opseg pokreta, na to uključimo vježbe
mišićne moći i ustrajnosti, kinezioterapijski program nadograđujemo vježbama koordinacije
i brzine izvođenja pokreta odnosno tjelesne aktivnosti. Tjelesne vježbe imaju
dokazane brojne pozitivne učinke na kosti, kralježnične pločice, zglobnu hrskavicu i
mišiće. Tjelesna aktivnost poboljšava i raspoloženje, povoljno utječe na depresiju, samoocjenjivanje
i ponašanje na radnome mjestu, što je posljedica povećane aktivnosti
adrenalina i lučenja neurotransmitora (serotonina, noradrenalina i dopamina). Hidroterapija,
posebice u sklopu balneoterapije, korisno utječe na stanje zglobova zbog izvođenja
vježbi u vodi koja u razdoblju rane rehabilitacije omogućuje izvođenje vježbi
u rasterećenju (suspenziji), a u naprednijem stadiju i vježbi jačanja mišićne moći, poboljšava
koordinaciju, podstiče disanje, krvni optok i metabolizam te ima pozitivan
psihički učinak. Smanjenje boli u vodi je moguća posljedica učinkovanja hidrostatskog
pritiska na tijelo i učinka topline na živčane okrajke kao i poradi mišićne relaksacije. Toplo
ljekovito blato podiže razinu beta-endorfina u plazmi čime se obrazlaže analgetički
i antispastički učinak balneoterapije. Brojne bolesti, u koje ubrajamo i sindrom bolnih
križa, su psihosomatskog izvora. Na ovu skupinu bolesti snažno utiče psihički i socijalni
status pojedinca kao i kvaliteta života. Uspjeh hidroterapije u prirodnim lječilištima
je najvjerovatnije rezultat kombiniranog djelovanja nekih specifičnih zdravstvenih čimbenika
i nespecifičnih čimbenika kao što su promjena okoline, rasterećenje i mogućnost
razonode, što je u skoro idealnom obliku omogućeno u lječilištima i njihovoj neposrednoj
okolini.
Fizikalna i rehabilitacijska medicina predstavlja neizostavni dio lječilišne ponude
za sve upućune odlukom nacionalnog zdravstvenog fonda kao i bolesnika koji sami
plaćaju lječilišno liječenje i rehabilitaciju te sve one koji u okviru lječilišnog turizma žele
spojiti ugodno sa zdravstveno korisnim. Ta medicinska struka je najdjelotvornija ukoliko
se poštuju indikacije i kontraindikacije za (balneo)rehabilitaciju i izvodi interdisciplinarnim
pristupom timova koje vode specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine.
Keywords
fizikalna terapija; balneorehabilitacija; kinezioterapija; hidroterapija; lječilišno liječenje; zdravstveni turizam
Hrčak ID:
170959
URI
Publication date:
30.12.2016.
Visits: 3.367 *