Izvorni znanstveni članak
S druge strane načela ugode: Ibsenova Gospođa s mora
Ana Tomljenović
orcid.org/0000-0001-8426-8802
; Odsjek za komparativnu književnost, Filozofski fakultet, Zagreb
Sažetak
Recepcija Ibsenove drame Gospođa s mora (1888) umnogome je posvećena zagonetki njezina svršetka u kojem nas, namjesto očekivanog
bračnog brodoloma, u završnici dočekuju supružnici sjedinjeni u iznova
pronađenoj bračnoj sreći. Nadovezujući se na ibsenološke rasprave u
kojima se nastoji odgovoriti na pitanje zašto se mrki Nordijac odlučio za
sretan kraj, u radu se pokazuje da se objašnjenje kraja Ibsenove drame
može pronaći u Pirandellovu komadu Naći se (1932). Naime usporedo
čitajući Ibsena i Pirandella, otkrit ćemo da je problem odnosa spolova
nemoguće razlučiti od pitanja sklada čovjeka i prirode – osjećaja sjedinjenosti sa svemirom koji psihoanaliza opisuje pojmom „oceanskog
osjećaja“. Promatrajući pitanja početka i kraja, ulaska i izlaska, iskona
i eshatona u metapoetičkom ključu, u radu se prati kako se fantazam
početka kao jednine i bespolnosti koji nalazimo u Ibsena zrcali u psihoanalitičkim radovima Sigmunda Freuda, Sándora Ferenczija te Jacquesa Lacana, odnosno kako se pretače u Pirandellov metateatarski komad.
Ključne riječi
Ibsen; Gospođa s mora; Pirandello; Naći se; melodrama; more; oceanski osjećaj; histerija
Hrčak ID:
173567
URI
Datum izdavanja:
23.1.2017.
Posjeta: 1.730 *