Magistra Iadertina, Vol. 11. No. 1., 2016.
Review article
ZAVIČAJNOST U HRVATSKOJ DJEČJOJ KNJIŽEVNOSTI
Sanja Vrcić-Mataija
; Odjel za nastavničke studije u Gospiću, Sveučilište u Zadru
Jasminka Troha
; Sveučilište u Zadru
Abstract
U radu se donosi pregled žanrovski raznolikih tekstova hrvatske dječje književnosti povezanih zavičajnom temom. Pojam se zavičajnosti, obilježen jezično-stilskim značajkama, istaknutom emocionalnošću te željom za osvješćivanjem zavičajnog identiteta (jezik, krajolik, običaji, prošlost) iščitava u dječjoj poeziji, slikovnicama, tipološki raznolikim pričama i pripovijestima. Književnoteorijskom i kulturološkom analizom utvrđena je kao zajednička osobina spoznaja o važnosti zavičajnog i regionalnog identiteta temeljenog na poznavanju i promicanju zavičajnih vrijednosti. Uočene su motivske, jezične, kompozicijske i stilske razlike u odabranim djelima, zasnovane na žanrovskim posebnostima. Autori najčešće u književnim tekstovima koriste autobiografski diskurs djetinjstva smještajući vlastita životna iskustva u zavičajni prostor. Osim pripovjedne realističnosti proizišle iz projekcije vlastitog djetinjstva, primjetno je veliko uplitanje bajkovitosti bliske dječjem čitatelju, ali i potrebi bajkovitog viđenja zavičaja. Zavičajne se teme najčešće ostvaruju prostornom topofilijom: od emotivnih opisa ruralnih i urbanih lokaliteta, preko povijesnih digresija, do pripovijedanja o važnim osobama koje su svojim životom i djelovanjem postali prepoznatljivim dijelovima zavičajnog identiteta i kulturne baštine određenog kraja. U jezičnom smislu, neki su od književnih tekstova realizirani standardnim jezikom, dok drugi koriste dijalekte, regionalne i mjesne govore kao sredstva pripadnosti određenom kraju promičući očuvanje zavičajnih dijalektoloških vrijednosti.
Keywords
hrvatska dječja poezija; priče; pripovijesti; slikovnice; zavičajnost
Hrčak ID:
177650
URI
Publication date:
13.3.2017.
Visits: 4.804 *