Izvorni znanstveni članak
Sotona i Adam: suprotnosti likova u Miltonovoj didaktičkoj viziji u Izgubljenome raju
Denis Kuzmanović
orcid.org/0000-0001-6368-6204
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru
Sažetak
Brojne suprotnosti prevladavaju u Miltonovim djelima čak i pri površnom
pogledu; od njegovih ranih pjesama L’Allegro i Il Penseroso, kratke
drame Comus, do tri najpoznatija djela: Izgubljeni raj, Pronađeni raj i
Samson Agonistes. Suprotnosti omogućuju predstavljanje različitih gledišta i mišljenja o mnogobrojnim temama; one su zapravo element koji čini ova djela i dalje svježima i relevantnima od trenutka njihova objavljivanja u drugoj polovici 17. stoljeća, sudeći prema ogromnome broju objavljenih kritičkih osvrta nakon toga. Najvažnija relacija suprotnosti u ovim je djelima ona između glavnih likova, promišljanje o ovim vezama čini Miltonov didaktički izražaj puno bogatijim i složenijim od jednostavne podjele na dobro i zlo koja je ponekad prisutna. Usprkos očitoj moralnoj dimenziji poznatih biblijskih priča o čovjekovu padu, pobuni u raju, Isusovu i Samsonovu iskušenju, povremeni višeznačni aspekti binarne podjele dobra i zla, milosti i okrutnosti, poniznosti i arogancije određenih likova mogu dovesti do neočekivanih zaključaka u načinima na koje se moralnost i važnost tih likova mogu promišljati. Zbog toga Miltonov moralni izričaj može ići iznad jednostavnoga dualizma dobra i zla te biti bliži složenosti prisutnoj u životu općenito. U Izgubljenom su raju Sotona i Adam prikazani na dosta različite i naizgled nepomirljive načine: prvi je klasični karizmatični ratnik i zli pobunjenik, dok je drugi krotki, poslušni i miroljubivi dobri kršćanski junak. Koliko god ova dva lika bila suprotna, bilo moralno, kulturološki i sl., ponekad se može doći do iznenađujućih sličnosti.
Ključne riječi
Milton; Izgubljeni raj; suprotnosti; vrline; junaštvo; moralnost; višeznačnost
Hrčak ID:
186006
URI
Datum izdavanja:
22.12.2016.
Posjeta: 6.617 *