Uvod
Tercijarna faza iskorištavanja naftnih ležišta (engleski „Enhanced Oil Recovery Methods“, u daljem tekstu: EOR metode, EOR projekt) primjenjuje se u trenutku kada se sekundarne metode iskorištavanja približe granici ekonomičnosti (18), odnosno kada primarnim ili sekundarnim metodama nije moguće proizvoditi preostalu naftu iz ležišta. Pod tim metodama podrazumijeva se oslobađanje nafte iz naftnog ležišta termičkim i kemijskim djelovanjem. Utiskivanje ugljičnog dioksida trenutno dominira u svakodnevnoj primjeni tercijarnih metoda za povećanje iscrpka nafte (65% metoda povećanja iscrpka nafte – EOR projekata u svijetu i 85% u SAD-u). Prva primjena utiskivanja ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte bila je 1958. godine (5,14) na polju Dewey-Bartesville u Oklahomi – Sjedinjene Američke Države. Utiskivanje plinova odnosno ugljičnog dioksida, jedna je od najstarijih metoda za povećanje iscrpka nafte iz ležišta. Sedamdesete godine prošlog stoljeća smatraju se komercijalnim početkom primjene EOR metoda u SAD-u, odnosno u svijetu. Trenutno se utiskivanje ugljičnog dioksida za povećanje iscrpka nafte primjenjuje na preko 300 EOR projekata u svijetu. U proteklih 50 godina iz naftnih ležišta u Hrvatskoj proizvedeno je preko 100 milijuna m3 nafte i ostvaren je prosječni iscrpak od preko 32% od utvrđenih (početnih) geoloških rezervi nafte iz eksploatacijskih polja. Visok stupanj istraženosti Panonskog bazena, vlastiti izvori ugljičnog dioksida (eksploatacijska polja ugljikovodika Molve, Kalinovac, Stari Gradec, Gola, i Šandrovac) te povoljna cijena nafte na svjetskom tržištu omogućili su primjenu EOR metoda za povećanje iscrpka nafte iz naftnih ležišta u Hrvatskoj. Prema rezultatima laboratorijskih istraži- vanja krajem 80-tih godina (2,4,15), utvrđeno je da su eksploatacijska polja ugljikovodika (u daljem tekstu: EPU) Ivanić i Žutica najbolji kandidati za povećanje iscrpka nafte iz ležišta naizmjeničnim utiskivanjem ugljičnog dioksida i vode. Nakon završene numeričke simulacije i dobivenih rezultata, na ograničenom dijelu EPU Ivanić u razdoblju od 2001. do 2006. provedeno je pokusno naizmjenično utiskivanje ugljičnog dioksida i vode (8) (u daljem tekstu: pilot projekt). Nakon dva naizmjenična ciklusa utiskivanja ugljičnog dioksida i vode ukupno je iz dvije proizvodne bušotine proizvedeno preko 5000 m3 nafte (9). Time je potvrđena djelotvornost ugljičnog dioksida i vode za istiskivanja nafte iz ležišta EPU Ivanić i Žutica. Izgradnja postrojenja i opremanje bušotina za utiskivanje ugljičnog dioksida odvijalo se u dvije faze. Prva faza trajala je od 2012. do 2014. dok je druga faza trajala od 2014. do 2016. godine. Pokusno utiskivanje ugljičnog dioksida započelo je u listopadu 2014-te na polju Ivanić, odnosno u listopadu 2015-te na sjevernom dijelu polja Žutica. Tijekom procesa monitoringa utiskivanja ugljičnog dioksida ostvareni su pozitivni proizvodni rezultati na EPU Ivanić i Žutica sjever. Ujedno su i utvrđeni pokazatelji za optimalizaciju i dodatna poboljšanja procesa istiskivanja nafte utiskivanjem ugljičnog dioksida.