Synthesis philosophica, Vol. 32 No. 2, 2017.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/sp32211
Genealogija Drugog i prakse spacijalizacije
Dušan Marinković
orcid.org/0000-0002-5352-4719
; University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad
Dušan Ristić
; University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad
Žolt Lazar
; University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad
Sažetak
U radu polazimo od pretpostavke implicitne prisutnosti statičnog i nedijalektičkog prostora fizičke geografije u antropologiji i sociologiji devetnaestog stoljeća. Za razliku od antropologije koja je otkrila egzotičnog i udaljenog Drugog kao dramaturgiju u prostoru s nedostatkom povijesti, sociologija Drugog njegovu društvenu značajnost otkriva na razini svakodnevno prisutne bliskosti doma. U radu tvrdimo da su otkriveni Drugi isprva bili spacijalizirani na nepovijestan i nedijalektičan način – kao i sam prostor – a da je naknadna teorijska i epistemološka prostorna regionalnost dovela do regionalizacije Drugosti. U radu zaključujemo da su se diskursi mnoštva regionalno konstruiranih Drugosti pojavili u antropologiji i društvenim znanostima tek nakon prostornog zaokreta i razumijevanja procesa spacijalizacije kao društvene tehnologije moći, odnosno proizvodnje prostora.
Ključne riječi
geoepistemologija; Drugi; moć/prostor; regionalizacija; spacijalizacija
Hrčak ID:
200291
URI
Datum izdavanja:
30.4.2018.
Posjeta: 3.233 *