Professional paper

Knausgard i nova smrt simboličkog

Veljko Žvan orcid.org/0000-0003-2532-2383 ; Design Study, Faculty of Architecture, University of Zagreb

Abstract

”Pisati znači izvući ono što postoji iz sjene onoga što znamo. U tome je bit pisanja. Ne u tome što se negdje događa, ne u tome kakvi su se događaji negdje odigrali, nego negdje samo po sebi. To negdje mjesto je i cilj pisanja. Ali kako onamo doći?” (Karl Ove Knausgard, Moja borba I)
Fotografskom memorijom, pisac rasprostire svoj život na tri i po tisuća stranica. Bez i jedne jedine simboličke vrijednosti bilo kojeg lika, gruba, sumorna, teška, najčešće nepodnošljiva i odvratna stvarnost od početka ubija nadu u mogućnost oporavka. Možemo li iz literarnog djela Knausgarda (ali i Houellebecqua i Franzena, npr.) bolje razumjeti neljudski (tržišno-medijski, prije svega) oblikovanu stvarnost koja kao da je odustala od sebe same pa više ni u umjetničkom izričaju ne stvara više vrijednosti na koje smo navikli čitajući klasičnu, pa čak i noviju literaturu?

Keywords

Knausgard; simboličko; Houellebecq; književnost; umjetnost; dnevnik; esej

Hrčak ID:

200711

URI

https://hrcak.srce.hr/200711

Publication date:

28.5.2018.

Article data in other languages: english

Visits: 986 *