Skip to the main content

Review article

https://doi.org/10.25234/pv/7365

ANALOGIJA U PRAVU: ZNAČENJE I UPOTREBA

Žaklina Harašić orcid id orcid.org/0000-0002-4395-3114 ; Associate Professor, Theory of Law and State Department, Faculty of Law, University of Split, Domovinskog rata 8, 21000 Split, Republic of Croatia


Full text: croatian pdf 19.572 Kb

page 177-202

downloads: 690

cite


Abstract

Zaključivanje na temelju analogije javlja se u svakodnevnom životu i raznim područjima ljudskog djelovanja, pa tako i u pravu. Zaključivanje na temelju analogije u pravu, na prvi pogled, može se svesti na istu formu kao i zaključivanje na temelju analogije uopće – dvije premise i zaključak. No, ono se ipak razlikuje od općeg analogijskog zaključivanja, jer jedna premisa u pravnom zaključivanju mora biti normativna (a ne samo faktična).
Analogijsko zaključivanje (uopće i u pravu) izučava se od strane velikog broja autora i s raznih pristupa. Suglasnost postoji samo u pogledu elementarnog oblika analogijskog zaključivanja za koji možemo reći da se zasniva na sličnosti dvaju predmeta (dviju pojava) u nekim osobinama, pa se onda na temelju te sličnosti zaključuje da su ti predmeti (pojave), slični i u nekim drugim osobinama.
Što se tiče analogije u pravu, ističemo posebno njezina četiri oblika: zakonska analogija (analogia legis), pravna analogija (analogia iuris), analogia inter legem te analogija koja se koristi u precedentnom pravu. Njima se, osim što se pravne norme tumače, i popunjavaju pravne praznine (s time da popunjavanja pravnih praznina nema u kaznenom pravu). Posebno interesantno i sporno jest kada se to radi na temelju pravnih načela.

Keywords

zaključivanje na temelju analogije; sličnost; precedenti; popunjavanje pravnih praznina; pravna načela

Hrčak ID:

214254

URI

https://hrcak.srce.hr/214254

Publication date:

31.12.2018.

Article data in other languages: english

Visits: 4.157 *