Izvorni znanstveni članak

Prilog poznavanju relacija morfoloških i motoričkih obilježja 7- i 9-ogodišnjih učenika

Miran Kondrič ; Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia
Marjeta Mišigoj-Duraković ; Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia
Dušan Metikoš ; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, Croatia

Sažetak

Uvod
U sustavu tjelesnog odgoja, sporta i vježbanja značajan je udio antropometrijskih i motoričkih karakteristika u objašnjenju cjelokupnog psihosomatskog statusa školske djece. Ta obilježja sasvim sigurno utječu i na razvoj drugih dimenzija. Tako su stupanj razvijenosti i međusobni odnosi antropometrijskih i motoričkih dimenzija vrlo važni za razvoj cjelovite učenikove osobnosti. U drugoj polovini 20. stoljeća svjedoci smo izrazitih promjena tjelesnih mjera mladeži, koje su u svim svojim razvojnim promjenama najuočljivije. Istraživanja provedena u Sloveniji tijekom poslijednjih pet godina ukazuju na nastavak ubrzanog tjelesnog razvoja djece. Uzroci tome mogu se prije svega tražiti u boljoj i kvalitetnijoj prehrani, višem životnom standardu, snažnijem utjecaju socijalne sredine te u boljoj zdravstveno-higijenskoj zaštiti djece. Brojni primjeri potkrepljuju tvrdnju da se današnji dječaci razvijaju znatno brže nego generacije prije njih. Za nastavu tjelesne i tdravstvene kulture stoga se postavljanju novi zahtjevi da pravodobno i kvalitetno prati morfološke karakteristike i motoričke sposobnosti djece i mladeži kako bi se nastavni programi i sadržaji vježbanja uskladili i planirati primjereno potrebama djece. Nejednakomjeran razvoj pojedinih morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti te njihovi neusklađeni odnosi, pogotovo u periodu najintenzivnijega rasta i razvoja, u mnogočemu otežavaju rad nastavnika TZK

Ispitanici i metode
Cilj je istraživanja bio utvrditi strukturne karakteristike relacija morfoloških i motoričkih varijabli sedmo- i devetogodišnjih dječaka. Podaci uporabljeni u ovom istraživanju, prikupljani su u okviru projekta: »Analiza razvojnih trendova motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika te njihove relacije s psihološkim i sociološkim dimenzijama slovenske djece i mladeži u dobi od 7. i 18. godine u razdoblju 1970. – 1983. – 1993.« (Strel i suradnici, 1992, 1996). Uzorak ispitanika činilo je ukupno 400 učenika slucajno odabranih iz populacije učenika nižih razreda osnovnih škola Republike Slovenije, u dobi od 7 i 9 godina, po 200 dječaka za svaku dob. Uzorak varijabli činilo je 15 morfoloških varijabli izabranih tako da najbolje reprezentiraju latentne dimenzije koje su bile utvrđene i više puta provjeravane u mnogobrojnim dosadašnjim istraživanjima. Uzorak motoričkih varijabli činila su 24 mjerna postupka dobrih metrijskih karakteristika, koji su također već bili provjereni na raznolikim uzorcima entiteta. Za svaku dobnu skupinu najprije su izračunati osnovni deskriptivni statistički parametri morfoloških i motoričkih varijabli. Nadalje su izračunati međuodnosi, odnosno krosko-relacije za prostor antropometrije, za prostor motorike te je izračunata interkorelacijska matrica za oba prostora. Odnosi između skupova upotrebljenih morfoloških i motoričkih varijabli utvrđeni su Hottelingovom biortogonalnom kanoničkom korelacijskom analizom. Broj značajnih kanoničkih faktora utvrđen je na osnovi Hi2 testa za ocjenu značajnosti kanoničkih faktora po Bartlettovom algoritmu. Mora se posebno istaknuti da su sve varijable, prije nego što su podvrgnute multivarijatnoj kanoničkoj analizi, skalirane u istom smjeru, tako da svi korelacijski koeficijenti u svim matricama imaju realne predznake.

Rezultati i rasprava
Primjenom antropometrijskih i motoričkih mjerenja i odgovarajućom obradom podatka mogu se utvrditi relacije između tjelesne razvijenosti i motoričke učinkovitosti učenika u dobi od sedam i devet godina. Usporedba srednjih vrijednosti antropometrijskih mjera sedmo- i devetogodišnjaka pokazuje da su devetogodišnjaci viši i teži od sedmogodišnjaka, da su dužih ekstremitete i, što je jasno izraženo, da imaju i više potkožnog masnog tkiva. Devetogodišnjaci su u prosjeku viši cak za 11,8 cm, a sukladno s time povećava se i duljina ruku i nogu. U devetogodišnjaka dosta je veliko povecćanje tjelesne mase, ali i potkožnog masnog tkiva, što znači da osim veće količine mišićne mase, imaju i više balasne mase. Promjene u transverzalnim mjerama su u usporedbi sa sedmogodišnjacima nešto manje. U motoričkim zadacima devetogodišnjaci u pravilu postižu puno bolje rezultate, a najbolje se to vidi u testovima za procjenu sposobnosti koordinacije kretanja u prostoru (MPB, MR8D, MCUD i MRRC) te mjernim postupcima koje spadaju u prostor energetske komponente kretanja (MBAH, MFGF, MMBT, MHJ, MSU60). Organizirana nastava tjelesnog odgoja i sama priroda rasta i razvoja djece u tom razdoblju utjecu na razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti (koordinacije, ravnoteže, brzine, snage i izdržljivosti), a taj razvoj prati redukcija potkožnog masnog tkiva i povecanje mišićne mase. Usporedba srednjih vrijednosti rezultata motoričkih testova pokazala je da su devetogodišnjaci postigli slabije rezultate u testovima za procjenu fleksibilnosti (MCB, MSR, MBFB), što se može pripisati dosta velikom povećanju longitudinalnih mjera skeleta.
Na temelju veličine dobivene korelacije između kanoničkih faktora formiranih u prostoru morfološke antropometrije i motorike (0.713) i 51% njihove zajedničke varijance može se tvrditi da su kod sedmogodišnjaka, za razliku od devetogodišnjaka, gdje je objašnjeno čak 70% zajednicke varijance, relacije između analiziranih prostora relativno niske. Kod devetogodišnjaka je dobivena veza između prvog para kanoničkih dimenzija izrazito visoka (0,836), dok je veličina zajedničke varijance cak 69,9%. Očito je, dakle, da varijabilitet morfoloških dimenzija znatnije utječe na motoričku učinkovitost devetogodišnjaka nego sedmo- godišnjaka. Suština odnosa između antropometrijskih mjera i testova motoričkih sposobnosti devetogodišnjaka nalazi se u, s jedne strane, snažnom negativnom utjecaju ukupne tjelesne mase, definirane prvenstveno potkožnim masnim tkivom, na motoričke manifestacije izdržljivosti i snage relativnog tipa, a s druge strane u istodobnom pozitivnom učinku takve morfološke grabe na manifestacije apsolutne snage. Usporedba sa sedmogodišnjacima jasno pokazuje da se tijekom rasta i razvoja mijenja utjecaj različitih antropometrijskih karakteristika na rezultate istih motoričkih zadataka. Kod devetogodišnjaka znatno je jači utjecaj antropometrijskih karateristika na motoričke izlaze, a jedan je od razloga za to visoki postotak balasne mase i visoka varijabilnost mjera potkožnog masnog tkiva u tom godištu. Ukupna tjelesna masa najviše utječe na motoričke izlaze kako u pozitivnom tako i negativnom smislu. Pozitivno utječe na mjere apsolutne snage, a negativno na mjere relativne snage i izdržljivosti.

Zaključak
Na osnovi dobivenih rezultata utvrđena je značajna veza između antropometrijskih karakteristika, kako manifestnih varijabli tako i latentnih dimenzija, te motoričkih sposobnosti. Utvrđeno je da je međusobna ovisnost motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristika vrlo značajna za obje dobne skupine. Rezultati su pokazali znatno izraženiji razvoj motorickih sposobnosti nego morfoloških karakteristika. Organizirana nastava tjelesne i zdravstvene kulture, kao i sam rast i razvoj djeteta u tom razdoblju utječu osobno na razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti (koordinacije, ravnoteže, fleksibilnosti, brzine, snage i izdržljivosti). Ovo istraživanje govori u prilog činjenici da morfološka obilježja imaju u pravilu važan, a često i znatan utjecaj na strukturu i razinu motoričkih sposobnosti. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da se u svakoj analizi motoričkog prostora nužno mora analizirati i morfološki prostor.

Ključne riječi

antropometrijske mjere; motoričke sposobnosti, osnovna škola, relacije, dječaci

Hrčak ID:

225318

URI

https://hrcak.srce.hr/225318

Datum izdavanja:

28.6.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 1.868 *