Izlaganje sa skupa

Utjecaj trenažnog intenziteta na zdravlje starijih osoba

Katarina T. Borer ; Division of Kinesiology, University of Michigan, Ann Arbor, USA
Germaine Cornelissen ; Chronobiology Center, University of Minnesota, Minneapolis, USA
Franz Halberg ; Chronobiology Center, University of Minnesota, Minneapolis, USA
Courtney Hughes ; Division of Kinesiology, University of Michigan, Ann Arbor, USA

Sažetak

Uvod
Kako starimo, naš se kapacitet za dugotrajno i intenzivno tjelesno vježbanje smanjuje. Ta pojava djelomično ocrtava smanjenje kardiorespiratornoga kapaciteta i to na račun snižavanja stope potrošnje kisika kao funkcije dviju komponenata: srčanog ucinka i tkivne potrošnje kisika. Neželjene posljedice tih promjena uključuju tahikardiju za vrijeme napora i povećani rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Usprkos povećanom interesu za prevenciju i liječenje narušeni kardirespiratornih funkcija, još uvijek nije potpuno jasno koliko je to stanje uzrokovano ireverzibilnim promjenama starenja, koje su otporne na intervencije, a koliko neaktivnim životnim stilom ili prevelikom konzumacijom energetski bogatih namirnica, na što se može djelovati. Upravo se neaktivnost i prekomjerna konzumacija energetski bogate hrane smatraju glavnim uzrocima metaboličkog sindroma obilježenog kombinacijom povišenoga krvnoga tlaka, abdominalnom gojaznošću, povećanom količinom masnoće u krvi, inzulinskom otpornošću i povećanom koagulacijom krvi. Navedene karakteristike su i faktori rizika kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara (Kaplan, 1989; Opara i Levine, 1997). Neke zavisne varijable koje se odnose na kardiovaskularne funkcije lako je mjeriti, npr. Fickova jednadžba, ventilacijski prag (VP) (što je mjera aerobne sposobnosti) i frekvencija srca (FS). Osim toga, krvni tlak (RR) je varijabla kardiorespiratornih funkcija koja sudjeluje u prijenosu kisika za vrijeme vježbanja i također značajno utječe na kardiovaskularno zdravlje. Povećanje krvnog tlaka, koje se javlja s dobi, može oštetiti cirkulaciju prema bubrezima i ostalim vitalnim perifernim organima, uzrokovati srčanu hipertrofiju i povećati rizik od srčanog udara. Iako tjelesno vježbanje može pridonijeti smanjenju krvnog tlaka u mirovanju, njegov utjecaj nije univerzalan. Naime, u nekim su slučajevima zabilježeni i nepovoljni učinci vježbanja (trening jačeg intenziteta). Cilj je ovog istraživanja utvrditi u kojem opsegu jednostavan prototip tjelesnog vježbanja - hodanje, može djelovati na poboljšanje kardio-respiratornih funkcija u starijih osoba. Ako se tjelesno vježbanje preporučuje za dobrobit pojedinca, nužno je ispitati odnose između količine tjelesnog vježbanja, intenziteta i nekih komponenata kardio-respiratornih funkcija.
Metoda
Uzorak ispitanika činile su 42 gojazne do umjereno gojazne žene u postmenopauzi. Sve su ispitanice dobrovoljno sudjelovale u 15-tjednom trenažnom programu koji je osmislio i odobrio Ocjenjivački odbor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu. Trenažni postupak sastojao se od hodanja u jutarnjim satima po 4,83 km dnevno, pet dana u tjednu, u ukupnom trajanju od 15 tjedana. Za vrijeme hodanja trener je mjerio vrijeme i prijebenu udaljenost. Ispitanice su podijeljene u u dvije skupine prema dobi, težini, tjelesnoj grabi i inicijalnoj razini aerobnih sposobnosti, koje su vježbale intenzitom od 95% ili 125% ventilacijskog praga. Razina VP bila je prethodno utvrđena testom hodanja na pokretnom sagu. Prije početka i na kraju trenažnog programa, ispitanice su izmjerene s obzirom na ispitivane zavisne varijable: indeks tjelesne mase (body mass index, BMI), postotak tjelesne masti, VP i FS koja je mjerena Polar tahometrom za vrijeme hodanja na traci. Promjene u srčanoj frekvenciji i krvnom tlaku procjenjivane su na temelju njihova praćenja pomoću TM2421 ambulantnog FS-RR monitora tijekom sedam dana (A&D Company, Tokyo, Japan). Ispitanice nisu sudjelovale ni u kakvom dodatnom programu vježbanja.
Rezultati
Dnevni uzorak promjena FS i krvnog tlaka, uključujući i prosječnu procjenu srčanog ritma (MESOR), veličinu dnevnih otklona ispod i iznad prosječnog ritma (dvostruka amplituda), kao i standardne devijacije FS i RR izračunate su nakon prilagođavanja FS i RR 24- i 12-satnoj kosinusnoj krivulji (Halberg, 1969). Pomoću studentovog t-testa izračunate su promjene u veličinama parametara zavisnih varijabli. Utjecaj treninga na antopometrijske varijable nije se odrazio na veličinu BMI-a, dok je došlo do statistički značajnog smanjenja tjelesne masti (t=3.591, p<0.001). Umjereni gubitak tjelesne masti (2-3%), koji nije popraćen smanjenjem tjelesne mase, sukladan je nalazima prethodnih istraživanja koja govore o paralelnom povećanju bezmasne tjelesne mase (Ballor i Poehlman, 1994). Intenzitet treninga djelovao je stimulativno na aerobni kapacitet, i to preko povećanja VP-a. Trening je proizveo 4.5%-tno povećanje VP-a za svakih 10% povecanja trenažnog intenziteta. S druge strane, trenažni je intenzitet proizveo manje izraženi učinak na mjere funkcija RR-a. Trenažni intenzitet djelovao je i na smanjenje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka (RRsis, RRdijast), srcane frekvencije (FS) i srčanog ritma (MESOR), a učinak je bio proporcionalan intenzitetu vježbanja. Međutim, niti jedna od navedenih promjena nije bila statistički značajna. Kod jedne ispitanice, koja je vježbala sa 118.5% svog plućnoga kapaciteta, utvrđeno je smanjenje vrijednosti RRsis i MESOR (3mm Hg niže, mjereno pomoću Circadian Hyper Amplitude Tension, CHAT) nakon treninga. Međutim, nisu zabilježeni promjene krajnjih cirkadijanih RRsis i RRdijast dvostrukih amplituda.
Zaključak
Ovo istraživanje omogućuje donošenje ograničenih zaključaka o učinkovitosti hodanja radi poboljšanja kardio-respiratornih funkcija u postmenopauzalnih žena. Opći zaključak jest da je 15-tjedni trenažni postupak dovoljan za povećanje aerobnoga kapaciteta, a da će veličina poboljšanja, sukladno Karvonenovoj observaciji (Karvonen, 1957), proporcionalno ovisiti o trenažnom intenzitetu. Primijenjeni program vježbanja dovodi do značajnog povećanja aerobnoga kapaciteta, a dobiveni trend smanjenja parametara FS i RR nije statistički značajan. Unutar mjerenih kardio-respiratornih varijabli, samo su se neke komponente (RRsis, RRdijast, FS, MESOR) promijenile pod utjecajem trenažnog intenziteta. Također je došlo do neznačajnog smanjenja mjera njihove varijabilnosti. Iako rezultati ovog istraživanja nemaju dostatnu snagu da bismo definitivno mogli utvrditi ove odnose, razumno je reći da umjerena trenažna aktivnost (hodanje) može imati povoljne modifikacijske ucinke na MESOR i prosječne vrijednosti varijabli RRsis, RRdijast i FS, što je sukladno nalazima nekih prethodnih istraživanja. Intenzitet treninga nije utjecao na stopu ubrzanja FS za vrijeme progresivnog testa hodanja na traci niti na promjenu varijabilnosti mjera FS i RR. Konačno, može se zaključiti kako je RR pod kontrolom većeg broja faktora, što je vidljivo kada se RR abnormalnosti razmatraju izvan cirkadijanog konteksta. Nalazi dobiveni mjerenjem CHAT na primjeru jedne ispitanice (Borer i sur, 2002) pokazuju povećani rizik od srčanog udara usprkos normalnim prosječnim vrijednostima krvnog tlaka. Taj primjer ukazuje na različite mehanizme koji koordiniraju RR, FS i MESOR, s jedne, i cirkadijane promjene, s druge strane. Za bolje razumijevanje učinaka tjelesnog vježbanja na te kardio-respiratorne varijable potrebna su daljnja istraživanja. Koristan prilog tome bila bi upotreba prijenosnih monitora FS-RR koji bilježe srcane ritmove, kao i cirkadijane promjene (Halberg, sur. 2002).

Ključne riječi

Hrčak ID:

226889

URI

https://hrcak.srce.hr/226889

Datum izdavanja:

28.10.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 965 *