Uvod
0.
U radu se analizira veznički spoj ako li odnosno veznički izraz, kako ga naziva Katičić: „Taj je veznički izraz osobito značajka starinskog jezika i pučkoga izraza. Veznički izraz ako li nadovezuje se na prethodne rečenice i stavlja zavisno složeni pogodbeni sklop donekle u značenjski odnos suprotnosti s onim što mu u tekstu prethodi” (Katičić 2002: 303).[1] Korpus koji će se analizirati sastoji se od starohrvatskih pravnih tekstova, a izbor ako li za analizu baš na tome korpusu motiviran je time što su uvjetne rečenice s veznikom ako jedna od najuočljivijih značajka naših starih pravnih tekstova. Tako Kuzmić konstatira: „Pogodbeni sklop s označiteljem ako u zavisnome dijelu, a s imperativom u 3. 1. jd. ili mn. ili značenjski odgovarajućim izrazom ili modalnom konstrukcijom u glavnome dijelu pogodbene rečenice, prepoznatljivo je i bitno obilježje sintaktičke ustrojenosti članova hrvatskih zakona i statuta.” (Kuzmić 2009: 436). Mihaljević (1990) s druge strane bavio se usporedbom veznika ašće i ako u hrvatskoglagoljskom korpusu pokušavajući utvrditi razlike među njima.[2] Katičić (1989/1990) rekonstruira praslavenske (pravne) formule, a iz primjera se vidi da je veznik ako njihov važan sastavni dio. Govoreći o participu preterita pasivnom Hercigonja opisuje strukture koje sadržavaju veznik ako:
– [protaza] ako (li) + [apodoza] pridjev, ptcp. pret. pas. + gl. biti (3. l prezenta):
»Na mucě ako ne bude pravilь: prostь e.« (K. s. čl. 1)
»Ako li veće ne bi priseglo: ovaeni e prostь« (K. s. čl. 1)
»… ako od rečene sili nima svedoki: verovana e.« (V. z. čl. 56)
– [protaza] ako + [apodoza] konstrukcija držan biti (3. l. sg) + infinitiv (dopuna):
»… ako bi ga bili … platit držan je polovicu.« (V. z. čl. 30)
»Ošće, ako bi ki držal ošasno, to e rič niku, ka bi ničja bila i ima dvoru priti… držan je platit [apokopa] knezu za prihodak …« (V. z. čl. 33)
»Ako porotniki nima … ta žena priseći e držana.« (V. z. čl. 56)
(Hercigonja 1989/1990: 104)[3]
Suzili smo našu analizu i ekscerpciju primjera na veznički spoj ako li jer smatramo da se o njegovoj funkciji još može raspravljati te da je zanimljivo razmotriti to pitanje na predloženome korpusu. Tako npr. Maretić (1963: 537) navodi primjer „baciću ovaj novčić u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zaslužio, ako li potone, nisam ga zaslužio”, i to kao ilustraciju za suprotno značenje veznika li. Pranjković (2012: 37) ne slaže se da li može imati suprotno značenje, nego ga smatra intenzifikatorom.[4] S obzirom na to da i Katičić, kao što smo vidjeli, dovodi veznički spoj ako li u vezu sa značenjskim odnosom suprotnosti, trebat će se ozbiljno osvrnuti i na tu mogućnost. U radu će se provjeriti sve navedene pretpostavke o značenju ako li kako bi se utvrdilo vrijede li one i za razdoblje kojemu pripadaju analizirani tekstovi. Ideja o tome da ako li ima suprotno značenje vjerojatno ima donekle temelje u Akademijinu rječniku. Naime, ondje se navodi da ako li zapravo znači isto što i a ako, a dobro je poznato da je veznik a suprotni veznik.[5]
Sada, kada smo odredili koordinate istraživanja između suprotnosti i emfatičnosti, možemo pristupiti opisu korpusa.
Korpus
1.
Za analizu uzimamo u obzir sljedeće pravne tekstove: Vinodolski zakon, Krčki statut, Istarski razvod, Poljički statut, Zakon kaštela Mošćenic te isprave iz dugo očekivane i nedavno objavljene Ivšićeve zbirke Acta Croatica.[6] Podatke iz tih tekstova crpimo na osnovi građe koja je prikupljena provođenjem preliminarnih tekstoloških radova na sastavnici korpusa starohrvatskoga jezika koja uključuje pravne tekstove,[7] ali i građe prikupljene i obrađene u sklopu projekta DOCINEC.[8] Građa se u ovome radu citira prema dosad dostupnim izdanjima.[9] Osim tog korpusa, rezultate ćemo provjeriti i na tekstu Lekcionara Bernardina Splićanina kako bismo utvrdili može li se govoriti o kakvoj stilskoj distribuciji ako li, odnosno treba provjeriti mogućnost da je taj izraz karakteristika staroga jezika i pučkoga izraza (Katičić 2002: 303), a ne samo karakteristika pravnoga stila.[10]
Analiza
2.
Ekscerpcijom i analizom primjera rečenica koje sadržavaju veznički izraz ako li utvrdili smo da ga se ne može pronaći u svim navedenim tekstovima. Tako uVZ-u ima svega jedna potvrda pojave ako li (1), uKS-u sedam (7), uIR-u nijedna (0), uPS-u čak 136,[11] uZKM-u opet nijedna (0), dok se uAC-u našlo sedam primjera u samo pet isprava (što je malo jerAC sadržava tekst 187 isprava).[12] U Konkordancijskom rječniku ćirilskih povelja srednjovjekovne Bosne[13] može se naći nešto povoljniji omjer za ako li – 26 potvrda u 133 isprave.[14] Očekivano, veznički izraz ako li bio je u uporabi i u srednjovjekovnome Dubrovniku, o čemu svjedoče npr. četiri sačuvane trinaestostoljetne isprave čiji su adresanti Dubrovčani.[15]
Naveli smo da se uIR-u ne može naći nijedna potvrda za ako li, međutim to nije posve točno jer jeIR specifičan po tome da je u njemu dosljedno zapisano ono što ćemo ovdje nazvati drugom fonološkom varijantom veznika ako, a to je aku; tako da se uIR-u ipak može pronaći jedna potvrda za aku li, i to u obama sačuvanim šesnaestostoljetnim prijepisimaIR-a. Autoru ovoga članka nije poznato da je ta varijanta zapažena igdje drugdje, a ne navodi je ni Akademijin rječnik.
Treba upozoriti na to da grafijski zapis ake, koji se javlja u spomenutim ispravama povezanim s Dubrovnikom, nije još jedna fonološka varijanta veznika ako.[16] Riječ je o tome da u tim ćiriličnim ispravama slovo k na točno određenim pozicijama označava glas /ć/ – dakle treba čitati aće,[17] tj. aće li ondje gdje se tako javlja. Prvu ispravu, datiranu 1234. – 1235., upućuje dubrovački knez Ivan Dandolo, a tiče se sklapanja mira.[18] U njoj pronalazimo triput ako li i dvaput aće li. U drugoj ispravi, iz 1243. godine, dubrovački knez Ivan Michieli daje jedno dopuštenje.[19] Osobito je zanimljivo da se u njoj jednom javlja varijanta aće li grafijski zabilježena kao akě li, dakle s jatom (premda ne može biti sumnje u čitanje /e/).[20] U trećoj ispravi, iz 1254. godine, dubrovačka općina zaključuje mir.[21] U njoj pronalazimo ako li samo jedanput. U četvrtoj ispravi, opet iz 1254., dubrovački knez Andrija Dauro također ugovara mir.[22] U njoj pronalazimo aće li samo jedanput, ali sâmo aće zabilježeno je ukupno četiri puta. Ovdje smo za primjer uzeli samo te četiri isprave uzimajući kao kriterij pojavu ako/aće li te da su adresanti Dubrovčani u njihovim poslovima s bliskim susjedima. Međutim, iako se one tiču Dubrovnika i čuvaju se u Državnome arhivu u Dubrovniku, nisu sve nastale u okviru djelatnosti dubrovačke srednjovjekovne slavenske kancelarije. Uzmemo li za primjer samo dokumente koje Ivić i Jerković (1981: 3–5 i 8) pribrajaju dubrovačkoj kancelariji do konca 13. stoljeća, u njima ćemo naći točno deset primjera za ako li (riječ je o 13 dokumenata, od kojih je isprava iz 1243. godine već gore spomenuta i samo u njoj pronalazimo potvrdu za aće li).[23]
S obzirom na to da je uPS-u zabilježeno daleko najviše pojavnica traženoga vezničkog izraza, nametnula su se neka pitanja. Ponajprije je to logična pretpostavka da je uPS-u možda veznički spoj ako li u značenju potpuno izjednačen s ako. To bi moglo objasniti ovakvu neravnomjernu distribuciju primjera u promatranome korpusu pravnih tekstova. S druge strane, problematično je kako testirati takvu hipotezu. Krenuli smo sljedećim putom – prvo smo utvrdili odnos ako i ako li, a on je 179 prema 136. Relativno visoka frekvencija i jednoga i drugoga mogla bi govoriti u prilog tome da je sastavljačimaPS-a bilo svejedno koriste li se veznikom ili vezničkim izrazom. No to je nedovoljno uvjerljivo, pa smo provjerili koje riječi najčešće dolaze u kolokaciji s njima. Ispostavilo se sljedeće, što je prikazano uTablici 1.
Tablica 1. Prikaz najfrekventnijih riječi uz ako i ako li uPS-u
| ako | ako li | |
| bi (aor. gl. biti) | 103 | 50 |
| je (prez. gl. biti) | 20 | 29 |
| se (povr. zam.) | 13 | 11 |
Tablica govori o tome da je poredak po čestotnosti elemenata uz ako i ako li jednak. Uzeli smo ovdje u obzir samo tri najfrekventnije riječi jer se ostale riječi zbog svoje niske frekvencije ne mogu ozbiljno uzeti u obzir. Dvostruko veća čestotnost aor. gl. biti, kojim se zapravo tvori kondicional, teško da se može uzeti kao pouzdan pokazatelj čega, a djelomično se može ipak objasniti ukupno većom čestotnošću samoga veznika ako. Čini se da je najvažnije da je uTablici 1 jednak poredak elemenata za oba oblika, pa ne možemo zaključiti ništa drugo nego da moramo drukčije nastaviti testiranje hipoteze.
Idući korak bila je provjera njihove distribucije u tekstu kako pokazujuslike 1 i2.[24]
Slike upućuju na to da postoji razlika između ako i ako li u tekstuPS-a, samo treba, ako je moguće, utvrditi kakva je ta razlika. Veznik ako ravnomjerno je raspodijeljen kroz cijeli tekst, dok to nije slučaj s ako li, koji je raspoređen u odlomcima u toj mjeri da se ne može ozbiljno tvrditi da je nešto manja frekvencija spoja ako li uzrok takvoj raspodjeli.
Detaljnija je analiza odlomaka teksta koji sadržavaju spoj ako li pokazala zanimljiv uzorak, koji je bilo moguće pronaći i u drugim tekstovima. Naime, postoji tendencija da rečenici koja sadržava ako li prethodi rečenica koja sadržava sâm veznik ako. Npr.[25]
Ako bi se tko s kim svadio tere se skubli ali bili prez rane ali modrice, oni tko je počeo boju, plaća osud po zakonu libar 25.
Ako li bi se s kim zatakao biti, oni koji najprija čini zatač, dužan je osud libar 25. Ostali boj ali rana gre uz ruku.
Ako li bi bila modrica, nosi libar 5.
Ako li je rana od oružja ali po ini put, koju ranu pokriva svita, taj svaka rana nosi libar 25.
Ako li je rana na obrazu ali na ruci, koju svita ne pokriva, taj nosi libar 50.
Ako li bi na sridokratju, ku u dio svita pokriva, a u niki dio ne pokriva, tomu ima biti razgled.
Ako li bi tko koga okljastio rukom, toj bi bio maganatan jednom rukom al nogom ali tolikoje okom, svako jedno tih nosi po vražde, ča je libar 120.
(PS: 432)
Navedeni primjer lako objašnjava drukčiju distribuciju (u blokovima) izraza ako li. Čini se da bi temeljna funkcija vezničkoga izraza ako li mogla biti da uvodi dodatni uvjet, eksplicirajući time prvonavedeni uvjet. K tomu, ako li doista jest tu intenzifikator, kako bi vjerojatno preferirao Pranjković (2012), čini se da pridonosi gradaciji, tj. stilsko je sredstvo. Navest ćemo još primjer izACŠ-a te iz „kontrolnoga korpusa”BL-a.
…аkо е učinil аli pomoĉnik (bil), nаvlаstitо оd rěči pоsvеĉеnih crkvеnih kоgоdjе, dа nimi оĉe dаti zdrаvjе аli nа inu tаku stvаr, tо е vеlik, težаk grеh smrtni. – ako li bi sе klаnаl slncu аli měsеcu аli inоmu stvоrеniju i činil mоlitvu, ki tо čini, sаgrěšа sаmrtnо. – ako li bi gdо hоdil аli pоmаgаl hоditi vlhvоm аli vlhvicаm nаiti tаdbinu аli ugоniti nikе rěči, tо е grěh smrtni. – ako li bi tаkоi učinil kе inkаntаmеnti аli pоmаgаl nim, tо е grěh smrtni. – ako li bi činil nеgrоmаnciju…
(ACŠ: 196)[26] Jere podnosite ako vas tko u službu podlaga, ako li vas tko pojida, ako li vas tko plinuje, ako li vas tko uzvisuje porugujući se, ako li vas tko po obrazu udira! (BL: 11a)[27]
Navedeni primjeri dodatno potkrepljuju našu hipotezu te svjedoče o tome da to nije slučajno, kao i o tome da je riječ o vezničkome izrazu koji nije odlika isključivo pravnih tekstova.
Možemo provesti još jedan mali test računajući na današnji jezični osjećaj čitatelja. Promotrimo sljedeće nizove.
Ako je A, tada B.
Ako je BUBA, tada ABA.
Ako je $, tada %.
Ako je A, tada B.
Ako li je BUBA, tada ABA.
Ako li je $, tada %.
U prvome nizu teško da bi se moglo reći da su navedene rečenice dio istoga diskursa. U drugome nizu, vjerojatno s ponešto zasluga emfatičnosti li, čitatelj možda barem može naslutiti da se rečenice s ako li „naslanjaju”[28] na prethodne rečenice, tj. lakše će mu pasti na pamet misao da se izrečeni kondicionali barem odnose na isti logički univerzum, ako ništa drugo. U prvome nizu ništa nas ne navodi na taj zaključak. To je u skladu s jezičnim osjećajem autora ovoga rada, pa je moguće da ako li funkcionira slično i danas kao u srednjem vijeku, s tim da je ipak rijetko u uporabi.[29]
Ako li se može pojaviti i često se pojavljuje a da mu ne prethodi uvjetna rečenica s veznikom ako, no i tada je očita veza s nečim prije izrečenim (adjunktivna funkcija).
Pravda pravdenoga bude svarhu ńega, a zled zaloga bude svarhu ńega. Ako li grišnik učini pokoru oda vsih grihov ke je učinil, i bude obsluževati vse zapovidi moje, i ako bude činiti sud i pravdu – životom bude živiti, a ne umret.
(BL: 17b)
Kada bi se ako li pojavio u tekstu „nemotivirano”, tek tada bi se moglo govoriti da je njegovo značenje jednako vezniku ako, s tim da bi u tom slučaju emfatičnost bila bitno njegovo svojstvo.
Još nam je ostalo osvrnuti se na suprotnost vezničkoga izraza ako li. Kao i Pranjković (2012), smatramo da ne može biti riječi o suprotnosti, ali pokušat ćemo to obrazložiti. Naime, čini nam se da je u ovome slučaju „efekt suprotnosti” prisutan sasvim slučajno, tj. da je njegovo značenje sekundarno. To tumačimo tako da temeljna funkcija toga vezničkog izraza da uvodi dodatni uvjet proizvodi logično u najvećem broju slučajeva značenje suprotnosti. Suprotnost dakle smatramo nusproizvodom,[30] a ne definiensom funkcije spoja ako li. Kad god uvodimo dodatni uvjet koji je na neki način određen prethodnim uvjetom (tiče se posljedica prethodne pogodbe), on se može tumačiti kao suprotan jer je nužno barem malo drukčiji.
Zaključak
3.
Nakon provedene analize zasnovane na pobijanju hipoteze da ako i ako li imaju jednako značenje/funkciju, nameće se zaključak da je prototipna funkcija vezničkoga spoja ako li u promatranome korpusu postavljanje dodatnoga uvjeta na osnovi potencijalnih rezultata prethodnoga uvjeta. Na tu se vezu može gledati kao na nadrečeničnu, pa bi se spoj ako li mogao odrediti kao konektor, i to, preciznije, kao uvjetni (kondicionalni) konektor.[31] Često prisutna konotacija suprotnosti zapravo je nusprodukt, a ne bitna značajka toga konektora, barem ne takva da bi ga se s pomoću nje definiralo (do nje vodi situacijska, a ne jezična logika). S druge strane, očita emfatičnost koju daje drugi dio složene strukture element li omogućuje mu postati snažnim retoričkim sredstvom, pa i to njegovo svojstvo može biti dio definicije, ali pitanje je je li jednako važno kao i prvo – mogli bismo ga u tome slučaju nazvati pojačajnim (intenzivnim) uvjetnim (kondicionalnim) konektorom.