Izvorni znanstveni članak
HRVATSKA TRADICIJSKA KULTURA I KNJIŽEVNOST U PERIODICI I MONOGRAFIJAMA OD ROMANTIZMA DO NAŠIH DANA
Marko Dragić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Hrvatska tradicijska kultura i književnost svjedoče o trinaeststoljetnom
životu Hrvata u zemljama u kojima i danas obitavaju. Narodni obredi
i običaji, usmena književnost i jezik kojim se ostvarivala i prenosila
najzaslužniji su za očuvanje hrvatskoga identiteta. U tradicijskoj kulturi
i književnosti Hrvata opažaju se utjecaji slavenskih i drugih europskih
naroda.
Prvi je hrvatski folklorist Petar Hektorović (1568.) u svomu Ribanju i ribarskom
prigovaranju izvorno zabilježio dvije bugaršćice, tri počasnice i
jednu baladu. Sustavnije zapisivanje i proučavanje hrvatskih narodnih
običaja i usmene književnosti počelo je 1813. godine “Okružnicom” zagrebačkoga
biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je pozvao na zapisivanje i
skupljanje usmene književnosti i starih rukopisa. Matica je hrvatska 1877.
godine uputila “Poziv za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama” te je do
prosinca 1896. sabrala 157 zbornika s preko 24500 pjesama.
Usmenoj književnosti Hrvata, kao i Srba i Bošnjaka, divili su se i prevodili
je mnogobrojni europski filolozi i književnici, primjerice: Johan Wolgang
Goethe, Iochan Gotfried von Herder, Johanes von Müller, braća Jakob i
Wilhelm Grimm, Therese Albertine Luise von Jakob pod pseudonimom
Talvj, Prosper Mérimée, Walter Scott, John Bowring, Adam Mickiewicz,
Aleksandar Sergejevič Puškin, Alphonse de Lamartine. Na ovim prostorima
boravili su i istraživali usmenu književnost: Alberto Fortis, Ludvik
Kuba, Millman Parry i Albert Bates Lord i dr. Hrvatska tradicijska kultura i književnost ponovni su procvat doživjele
početkom devedesetih godina 20. stoljeća, a od tada do naših dana publicirano
je pedesetak monografija iz hrvatske etnologije i usmene književnosti.
Ključne riječi
etnologija; Hrvati; identitet; narodni obredi i običaji; usmena književnost.
Hrčak ID:
230305
URI
Datum izdavanja:
3.12.2007.
Posjeta: 1.043 *