Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Vila Pauline Hermann (dvorac „Mačkamame“) u Osijeku

Božica Valenčić


Puni tekst: hrvatski pdf 7.383 Kb

str. 221-243

preuzimanja: 199

citiraj


Sažetak

U Osijeku, na spoju Drinske ulice i Vinkovačke ceste, nalazi se zgrada koju Osječani desetljeći¬ma nazivaju “dvorac Mačkamama". Nesumljivo, kuća je dobila naziv na temelju izuzetne naklonosti nekadašnje vlasnice prema ovim kućnim ljubimcima, o čemu kruže najrazličitije priče, između ostalih o velikom broju običnih mačaka, ali i o lavu i divljim mačkama. Zanimljivo je da u kolektivnom pamće¬nju sačuvano ime vlasnice vile već samo nadimak koji tako dojmljivo traje sve do naših dana, duže od pola stoljeća nakon njene smrti.
"Mačkamama” — Paulina Hermann, rođena pl. Lobe preudana barunica Wessely, živjela je u Osijeku duže od pola stoljeća: od osamdesetih godina 19. stoljeća, kada je došla iz Nove Gradiške i udala se za Dragutina Hermanna, do smrti 1938. godine. Potječe iz bogate obitelji Lobe iz Nove Gradiške, po majci Osječanki pripada bogatoj porodici Blau, a udajom ušla je u uglednu, staru i bogatu osječku porodicu Hermann. Živjela je luksuzno, ekscentrično i pretjerano luksuzno. Umrla je 1938. godine u 79. godini života, a njenu imovinu naslijedile su dvije kćeri — Angelina Hermann i Friderika Löibner.
Postojeća sačuvana zgrada (“dvorac Mačkamama”) tek je ostatak nekad znatno većeg komplek¬sa koji na tom prostoru kontinuira od sredine 19. stoljeća.
Prve zgrade na toj lokaciji sagrađene su početkom druge polovine 19. stoljeća. Bio je to majur, kompleks od pet zgrada gospodarsko-upravno-stambenog karaktera, raspoređenih uokolo prostranog središnjeg dvorišta— nukleus uprave velikog agrarnog posjeda, koji se nalazio na osami, okružen orani¬cama, nadomak Osijeka i uz cestu za Vinkovce.
Vlasnik majura do 1885. godine bio je Dragutin Hermann, a tada ga nasljeđuje sin — Dragutin Her¬mann sa suprugom Paulinom, rođenom Lobe. Od 1921. godine Paulina Hermann jedina je vlasnica posjeda, i ona je 1922. godine dala srušiti majur, te na istoj lokaciji sagraditi vilu s perivojem. Na ovu njezinu odluku (osim povoljnih financijskih okolnosti), značajno je utjecalo širenje grada južno od želje¬zničke pruge nakon Prvog svjetskog rata: urbanizacija je obuhvatila i majur, tako da se on u novim okolnostima našao unutar gradskog tkiva.
Prilikom rušenja majura ipak je zadržana jedna od dotadašnjih zgrada, ali samo njeni vanjski zi¬dovi, koji su potom ugrađeni u novoprojektiranu vilu. I danas je ovaj segment spoznatljiv i čini najstariji dio kompleksa.
Vila Pauline Hermann, sagrađena je tijekom 1923.-1924. godine prema nacrtima Osječanina in¬ženjera Ota Struppija iz 1922. godine, a njegova osječka tvrtka izvela je i gradnju. Do 1927. godine uređen je perivoj uokolo vile, a podignuta je i ograda, te nekoliko pomoćnih objekata. Izgradnjom vile zamijenjen je dotadašnji majur, po značaju bitno gospodarski pogon, novim reprezentativnim ansam¬blom u kome je Paulina Hermann realizirala vrlo prestižno stanovanje (tada je u gradu veći kompleks bio samo Dvorac grofa Pejačevića u Retfali).
Sačuvana središnja zgrada vile je jednokatnica s impozantnim mansardnim krovištem. U tlocrtu je izduženo pravokutna, dužim stranicama orijentirana u smjeru sjever—jug. Glavno, sjeverno pročelje vrlo je slikovito, po kompoziciji asimetrično, a po ukupnom dojmu uravnoteženo. Prema izvornoj namjeni, otmjeni stambeni prostor salona i spavaonica bio je na katu, a u prizemlju pomoćne i poslovne prostor¬ije. Veliko mansardno potkrovlje bilo je također uređeno za stanovanje. Zgradu je okruživao prostrani ograđeni perivoj.
Izvorni ansambl vile Pauline Hermann pripada po tipologiji u vile prigradskog karaktera. U vrijeme kada je sagrađena, bila je to prva vila ovog tipa u Osijeku, a do danas ostala je i jedina. Na žalost, iz¬vorni ansambl nepovratno je uništen — nakon Drugog svjetskog rata postupno i sistematično je de¬vastiran perivoj, a središnja zgrada vile nezaustavljivo je propadala zbog neodržavanja, te smjenjivan¬ja odreda neprimjerenih sadržaja. Unatoč svemu, preostala središnja zgrada vrijedan je spomenik kul¬turne baštine: ona je toponim i prostorni orijentir za jednu zonu grada, ali i zgrada uz koju se vezuje jedna od malobrojnih legendi grada. Priikom registriranja vile Pauline Hermann kao spomenika kulture (1986.g.) utvrđene su kao osnovne vrijednosti — autentičnost osebujne zgrade iz dvadesetih godina 20. stoljeća, te tajnovitosti priče o “Mačkamami". Ta dva pojma su toliko srasla jedan uz drugi, da se čini kao da je zgrada izgrađena da bi stvorila okvir za priču, ili je za građevinu priča morala biri stvorena. Nedjeljivost arhitekture i priče koja je prati, izdvojila je to mjesto iz okolnog radničkog naselja— Industrijske četvrti. Zbog toga se arhitektura i legenda ne potiru, već naprotiv, međusobno se brane i nadopunjuju.

Ključne riječi

Hrčak ID:

237133

URI

https://hrcak.srce.hr/237133

Datum izdavanja:

5.12.1995.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 1.113 *