Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31141/zrpfs.2021.58.139.211
Davanje lažnog iskaza vs. pravo na zaborav: imaju li svjedoci pravo na zaborav i zabunu u kaznenim postupcima
Lucija Sokanović
; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Intrigantna pravna problematika potaknuta odlukama nadležnih sudova iz 2018. godine angažirala je znanstvenu znatiželju analizi kaznenog djela davanja lažnog iskaza. Pri tome je cilj rada bio razjasniti tko i kada može počiniti ovo djelo, može li se ono počiniti šutnjom, kada je djelo dovršeno, kako dokazati laž, kako zastarni rokovi djeluju na učinkovito procesuiranje ovoga djela. Analiza bića i progona kaznenog djela davanja lažnog iskaza ukazuje na važnost integralnog pristupa realitetu kaznenog djela. Djelo mogu počiniti svjedok, vještak, prevoditelj, tumač i stranka u postupku osim okrivljenika. Djelo se može počiniti i šutnjom jer iskaz svjedoka mora biti okolnosan, vjerodostojan i istinit. Okrivljenik za razliku od svjedoka može i lagati u svome iskazu jer nije dužan iskazivati, pa nije dužan niti istinito iskazivati. Eventualnu laž iznimno je teško dokazati posebno kada se iskaz odnosi na sjećanje o nekom događaju. Davanje lažnog iskaza je formalno kazneno djelo koje je dovršeno u trenutku kada je iskaz dan.
Ključne riječi
lažni iskaz; svjedok; kazneni postupak; sport; odbačaj optužnice
Hrčak ID:
252090
URI
Datum izdavanja:
9.2.2021.
Posjeta: 8.810 *