Suvremena lingvistika, Vol. 47 No. 92, 2021.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22210/suvlin.2021.092.03
Metalingvistički elementi i postupci u analizama starih indijskih gramatičara
Goran Kardaš
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Članak predstavlja i analizira neke od najistaknutijih metalingvističkih elemenata, kao što su
tehnički termini (saṃjñā) i posebno metapravila (paribhāṣā), u gramatičkim analizama sanskrta starih indijskih gramatičara počevši s Pāṇinijem (4. st. pr. n. e.). Pri tome je posve jasno da su stari indijski gramatičari eksplicitno razlikovali između objektnog (prirodnog) jezika (sanskrta) i specijalnog
jezika putem kojega se vrši opis i analiza objektnog jezika, tj. metajezika. Potonji, osim spomenutih
metalingvističkih elemenata, obuhvaća i specijalne notacijske konvencije putem kojih gramatičari postižu ekonomičnost i sažetost u formuliranju gramatičkih pravila u užem smislu. Posebna je
pozornost posvećena analizi metapravila Aṣṭādhyāyī. 1. 1. 68 koje, čini se, uvodi danas uobičajenu
metalingvističku distinkciju između upotrebe (denotacije) i navođenja (autoreferencije). Pored dubokih uvida u jezične strukture koje nisu vidljive na površinskoj razini puke gramatičke deskripcije,
indijski su gramatičari (pogotovo Patañjali) zaslužni i za oblikovanje stroge racionalne metodologije
analize koja je bila paradigmatska za sve ostale grane znanosti u Indiji, uključujući i filozofiju.
Ključne riječi
metalingvistika; indijski gramatičari; sanskrt; indologija
Hrčak ID:
269765
URI
Datum izdavanja:
31.12.2021.
Posjeta: 902 *