Pregledni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2021.3
Dvije futrole presvučene kožom koje se pripisuju nirnberškom zlataru Peteru Kusteru 1550. godine
Luba Dovgan Nurse
orcid.org/0000-0002-0137-3146
Valentina Ljubić Tobisch
orcid.org/0000-0002-0881-3263
Sažetak
Carski grad Nürnberg u 16. stoljeću postaje jedno od najvažnijih središta zlatarskog zanata i proizvodnje luksuzne robe Svetog Rimskog Carstva. Usvajanje luteranizma (1525. godine) imalo je velik utjecaj na razvoj umjetnosti te je donijelo promjene u tradicionalnim oblicima crkvene zlatarske umjetnosti, poput liturgijskih predmeta, relikvijara i križeva. Crkva je, naime, prestala biti glavni pokrovitelj umjetnosti te su se pojavili novi pokrovitelji, poput urbane aristokracije, koja je naručivala svjetovne predmete. Umjetnici su razvijali nove sekularne stilove, a izlaganje rukotvorina u stambenim prostorima postajalo je sve važnije, odražavajući renesansnu ideju prikupljanja i prikazivanja jedinstvenih, rijetkih i nesvakidašnjih stvari koje su stvorili priroda i čovjek. Želja za prikupljanjem i izlaganjem artefakata dovela je do razvoja novih vrsta namještaja poput ormara i umjetnički izrađenih ormarića. Futrole rađene po mjeri mogle su biti zanimljive za izlaganje, a pritom ostati funkcionalne te su, uz prijašnje vrste namještaja za pohranu poput škrinja i kutija, postale vrlo važan element brige o unikatnim predmetima. Futrole su rađene po mjeri i naručene u isto vrijeme kada i predmeti. Povijesni kompleti srebrnog posuđa i originalnih futrola mogu se shvatiti kao ansambl, koji se procjenjuje, tumači i čuva kao cjelina.
U Dubrovniku su sačuvane dvije zaštitne futrole kao dio veličanstvenog kompleta za umivanje koji se sastoji od vrča i umivaonika poznatog po obilju naturalističkih odljeva životinja i biljaka. Komplet vrča i umivaonika iz Moćnika katedrale Uznesenja Djevice Marije u Dubrovniku, datiran oko 1500. godine i pripisan nirnberškom zlataru Peteru Kusteru, godine je 2019. podvrgnut tehnološkom i znanstvenom istraživanju te konzervatorsko-restauratorskim radovima. Projekt je pružio priliku da se ispitaju jedinstveno očuvane originalne kožne futrole i da se provedu minimalni konzervatorsko-restauratorski radovi kako bi se poboljšalo njihovo stanje i vratio originalan izgled.
Najprikladniji je izraz koji opisuje takav tip navlake rađene po mjeri, Futteral na njemačkom, futrola na hrvatskom i case na engleskom. Francuski izraz etui često se koristi kao sinonim za Futteral, no etui je ispravnije koristiti za male, ravne futrole koje ne prate oblik predmeta, te futrole s otvorom za umetanje predmeta. Futrola se uvijek izrađuje po mjeri za unikatni predmet. Silueta predmeta određuje oblik futrole, a budući da je izrađena po narudžbi, rijetko se mogla koristiti za neki drugi predmet. Postojala su tri glavna načina izrade futrola: od drva, od ukalupljene kože cuir bouilli, i od kompozitnih materijala s drvom ili papirom kao temeljem, te podstavljenih i ukrašenih kožom, tkaninom, pergamentom, ribljom kožom ili papirom, često reljefno obrađene i pozlaćene površine, te metalnim kopčama. Na dekoraciju futrole utjecao je tadašnji stil, a futrola je odražavala društveni položaj vlasnika i ukazivala na vrijednost predmeta koji se nalazi u njoj. Vješto obrađene šarke i kopče te ukrasi aplicirani na kožu, poput rezbarenja, punciranja, graviranja i pozlate, naglašavali su luksuzan izgled. Futrole su bile relativno lagane i jednostavne za nošenje i transport.
U izradi futrola su sudjelovale knjigoveže i izrađivači futrola. Grad Nürnberg je, naime, 1631. regulirao proizvodnju futrola, te je njihova izrada bila dopuštena dvama zanatima: mogle su ih izrađivati knjigoveže, uz uvezivanje knjiga, a uspostavljen je i zaseban zanat izrade futrola, pri čemu je izrađivačima futrola bilo zabranjeno raditi išta drugo. Nije bilo cehovskih propisa o primjeni majstorske punce na futrole, kao za predmete koje su izrađivali zlatari, što otežava identifikaciju radionice. Povezivanje futrola s regionalnim stilovima ili pojedinim radionicama moguće je kroz grbove i natpise ili međusobnom usporedbom.
Problemi restauriranja futrola dijele se u tri skupine: 1) strukturalne deformacije i savijanje drva; 2) infestacija insektima i kukcima koji se hrane drvom, ljepilom, kožom na vanjskom dijelu i podstavom; 3) habanje vanjskih i unutarnjih površina te oštećenje pozlate uslijed mehaničkih oštećenja i rukovanja. Iako su na futrolama iz Dubrovnika prisutne sve tri vrste oštećenja, one su i dalje u relativno dobrom stanju. Futrole su prije konzervatorsko-restauratorskih radova pregledane rendgenom, svjetlosnom mikroskopijom i SEM/EDX analizom, kako bi se dobile informacije o materijalima i tehnikama izrade, njihovoj povijesti i prijašnjim restauratorskim radovima.
Proučavanje ovih futrola i srebrnog posuđa kao cjeline bilo je korisno za procjenu povijesnog značenja kompleta za umivanje, te za razumijevanje materijalnog stanja u cjelini. Konzervatorsko-restauratorski radovi najprije su usmjereni na strukturalnu stabilizaciju drva, kože i svilene obloge te smanjenje voštanog premaza s ciljem otkrivanja izvornih punciranih i graviranih ukrasa. U bliskoj budućnosti futrole će biti izložene uz srebrno remek-djelo pladnja i vrča Petera Kustera. Usporedba između zlatarskih djela Petera Kustera i Wenzela Jamnitzera može se proširiti na kožne futrole povezane sa srebrnim posuđem. Sličnost između futrole za Merkelscher Aufsatz (Merkel's Table Piece) i futrole za Kusterov vrč zaslužuje daljnje istraživanje.
Ključne riječi
renesansne kožne futrole; Nürnberg; Peter Kuster; Moćnik dubrovačke katedrale; utisnuta koža; zlatar; konzervatorsko-restauratorski zahvat
Hrčak ID:
270753
URI
Datum izdavanja:
27.12.2021.
Posjeta: 708 *