Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22586/pp.v41i62.20100
Politički aspekti pragmatične pismenosti u trinaestostoljetnom Trogiru: Skica za portret
Tomislav Popić
; Odsjek za povijest, Fakultet hrvatskih studija, Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
Autor u radu razmatra ključne čimbenike razvoja trogirske pragmatične pismenosti u 13. stoljeću, koji se dovodi u vezu s promjenama u komunalnom poretku, tj. s aproprijacijom svjetovne vlasti u gradu od strane korporacije komune i pratećim slabljenjem moći gradskoga biskupa, potrebom za (re)pozicioniranjem komunalnih institucija vlasti u odnosu na vanjske (kralj, hrvatski velikaši, Venecija) i unutarnje (biskup, druge frakcije) centre moći, kao i u odnosu na druge članove gradske zajednice. Veći oslonac lokalne vladajuće skupine na pisanu riječ kao sredstvo oblikovanja i održavanja poželjnoga društvenoga poretka u tom kontekstu postaje sve izraženiji. Pragmatična pismenost u trinaestostoljetnom Trogiru stoga je bila jedan od glavnih nosivih stupova u razvoju novih institucija vlasti i (re)konfiguriranju odnosa moći pa se njezin razvoj povezuje sa stvaranjem prve statutarne zbirke, postavljanjem gradske kancelarije na profesionalne temelje i tranzicijom “od isprave prema registrima” u načinu organizacije komunalnih spisa.
Razdoblje 13. stoljeća bilo je ključno formativno razdoblje trogirske komune, koje karakterizira akumulacija moći u rukama ne tako velikoga broja gradskih obitelji čiji se članovi počinju redovitije izmjenjivati na najvažnijim pozicijama u tada još uvijek promjenjivim institucijama vlasti. Takav razvoj vodio je stvaranju manjih gradskih vijeća pa najkasnije 1267. godine iz sačuvanih pisanih tragova prošlosti izranja “vijeće grada” (consilium civitatis) sastavljeno od 20 “dobrih ljudi”, premda je nesumnjivo postojalo i ranije. Nedugo nakon toga ovo se vijeće počinje označavati kao consilium generale, a 1284. godine preobražava se u Veliko vijeće koje je inicijalno bilo sastavljeno od 40 vijećnika, da bi se do kraja 13. stoljeća broj povećao na 80 članova. Oblikovanje Velikoga vijeća sa znatno većim brojem članova zasigurno je bilo rezultat povećanih pritisaka raznih grupacija i pojedinaca koji su tražili ulazak u gradsku političku arenu u vrijeme znatnog demografskog rasta koji je Europa doživljavala u to vrijeme.
Imajući sve to na umu, oblikovanje prve trogirske statutarne zbirke sredinom 13. stoljeća izravno je povezano s isključivim preuzimanjem svjetovne vlasti u gradu od strane korporacije komune, koja je bila utjelovljenje gradskoga patricijata. Baš kao u talijanskim gradovima, prvi Trogirski statut također je najvećim dijelom definirao sklop pravila za političko djelovanje i “kalibraciju” odnosa između lokalne vladajuće elite i drugih članova gradske zajednice. Interesi gradskoga plemstva, koje je težilo petrificiranju takvog društvenog poretka, bili su utkani u njegovo tkivo. Taj proces vodio je profesionalizaciji gradske kancelarije početkom šezdesetih godina 13. stoljeća, što je u osnovi podrazumijevalo izravnu i isključivu kontrolu gradske vladajuće skupine nad njezinim osobljem, djelovanjem i spisima. To je pak rezultiralo stvaranjem prvoga registra bilježničkih i sudskih spisa, koji se kroz ostatak 13. stoljeća počeo račvati na više knjiga; najprije razdvajanjem javnih komunalnih od privatnih bilježničkih spisa, a onda i daljnjom diferencijacijom komunalnih spisa ovisno o tipovima dokumentacije. Slično tome, registar odluka trogirskih komunalnih vijeća oblikovan je u korelaciji između spomenutih transformacija u političkom i društvenom poretku s jedne strane i povećanjem broja građana koji su tražili politička prava s druge.
Ključne riječi
pragmatična pismenost; odnosi moći; srednjovjekovne komune; Trogir; srednji vijek; 13. stoljeće
Hrčak ID:
280884
URI
Datum izdavanja:
15.7.2022.
Posjeta: 729 *