Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20901/an.19.03

Pas koji laje ne grize: bismo li trebali izjednačavati stavove i ponašanja u kontekstu političkog nasilja?

Tomislav Pavlović orcid.org/0000-0002-4470-3715 ; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska
Renata Franc orcid.org/0000-0002-1909-2393 ; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Unatoč neupitnoj povezanosti stavova i ponašanja, velik broj teoretičara slaže se da stavove o političkom nasilju i sudjelovanje u političkom nasilju ne treba izjednačavati. Ipak, ranija istraživanja nisu se eksplicitno bavila empirijskom provjerom valjanosti tog izjednačavanja u kontekstu radikalizacije. Stoga je cilj ovog rada bio provjeriti koliko je precizno moguće temeljem stavova o političkom nasilju razlikovati sudionike političkog nasilja od osoba koje u političkom nasilju ne sudjeluju. Analize su provedene na skupu podataka prikupljenom u sklopu projekta MyPLACE krajem 2012. i početkom 2013. na mladima (N = 16935) iz četrnaest europskih država, uključujući Hrvatsku. Nakon uparivanja sudionika s ciljem eliminacije potencijalnih izvora pristranosti u procjenama, rezultati su potvrdili da obje mjere stava o političkom nasilju – opravdavanje političkog nasilja i percipirana efikasnost političkog nasilja – pružaju značajan i neovisan doprinos objašnjavanju varijance sudjelovanja u političkom nasilju. Međutim, temeljem spomenutih varijabli oko trećine sudionika bilo je pogrešno klasificirano glede stvarnog sudjelovanja u političkom nasilju, čime je i empirijski potvrđena važnost zasebnog istraživanja kognitivne i bihevioralne radikalizacije, kao i opravdanost razlikovanja između stavova i ponašanja u kontekstu političkog nasilja.

Ključne riječi

klasifikacija; osjetljivost; specifičnost; političko nasilje; ekstremizam; radikalizacija

Hrčak ID:

281418

URI

https://hrcak.srce.hr/281418

Datum izdavanja:

14.12.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.724 *