Ostalo

EVALUACIJA HIPOFEREMIJE KOD PACIJENATA NA HEMODIJALIZI

AIDA ĆORIĆ orcid.org/0000-0002-6994-1349 ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
ALMA MUTEVELIĆ TURKOVIĆ ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
HALIMA RESIĆ ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
AMINA VALJEVAC orcid.org/0000-0001-9229-1631 ; Katedra za fiziologiju čovjeka, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
NEJRA PROHIĆ ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
AMELA BECIRAGIĆ ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
SELMA AJANOVIĆ ; Klinika za hemodijalizu, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti vrstu nedostatka željeza u hemodijaliziranih pacijenata i usporediti njihove kliničke, hematološke i upalne parametre prema ovoj vrsti nedostatka. Ispitanici i metode: U studiju je bilo uključeno 100 pacijenata različite životne dobi, oba spola, različitog trajanja liječenja hemodijalizom, pacijenti s dobrim i lošijim odgovorom na terapiju eritropoetinom. Analizirali smo kompletnu krvnu sliku (KKS), eritropoetin, željezo, ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC), nezasićeni kapacitet vezanja željeza (UIBC), indeks zasićenja (IZ), transferin, feritin, C-reaktivni protein (CRP), hepcidin. Rezultati: Apsolutni nedostatak željeza nađen je u 10 %, funkcionalni nedostatak u 2 %, a retikuloendotelna blokada u 2 % bolesnika, dok 86 % nije imalo nedostatak željeza. Ispitivanjem kliničkih, hematoloških i upalnih parametara u bolesnika na hemodijalizi u odnosu na vrstu nedostatka željeza utvrđeno je da bolesnici s apsolutnim nedostatkom željeza imaju značajno kraće trajanje hemodijalize, duljinu terapije eritropoetinom, značajno niže željezo, feritin i značajno nižu saturaciju te vrijednosti indeksa u usporedbi s pacijentima bez nedostatka željeza. Razina eritropoetina bila je niska kod 15 % i visoka kod 29 % pacijenata. Studija je pokazala da je anemija bila prisutna kod 96 % pacijenata koji su primali terapiju za anemiju, 90 % je primalo dodatke željeza; svih 100 pacijenata je primalo folnu kiselinu, 80 % pacijenata je primalo eritropoetin. Pacijenti na hemodijalizi imali su povišene vrijednosti hepcidina do 72 %, što je i očekivano u populaciji na hemodijalizi s obzirom na smanjeni bubrežni klirens i četvrtinu bolesnika s upalom te dokazanu pozitivnu korelaciju CRP-a i hepcidina. Zaključak: Bolesnici s apsolutnim nedostatkom željeza trebali bi u početku primati nadomjestke željeza u terapiji, u usporedbi s eritropoetinom za adekvatniji odgovor i bolju korekciju anemije. Bolesnici s funkcionalnim nedostatkom željeza primaju doze održavanja pripravaka željeza, dok bolesnici s upalom mogu imati niže vrijednosti feritina i lažno niske depoe željeza dok se upalni parametri ne korigiraju.

Ključne riječi

apsolutni i funkcionalni nedostatak željeza; eritropoetin; feritin; upala; hepcidin

Hrčak ID:

294426

URI

https://hrcak.srce.hr/294426

Datum izdavanja:

27.2.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 377 *