Ostalo

PREDVIĐANJE RUBOVA KARCINOMA BAZALNIH STANICA POMOĆU DERMOSKOPIJE

IVANA MANOLA ; Poliklinika Manola, Zagreb, Hrvatska
ANA MATAIĆ orcid.org/0000-0001-9118-464X ; Klinički zavod za patologiju i citologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
MILAN MILOŠEVIĆ orcid.org/0000-0001-9008-7645 ; Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
DANIJELA LEDIĆ DRVAR ; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; Klinika za dermatologiju i venereologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb
ANDREJA PETROVIĆ ; Klinički zavod za patologiju i citologiju KB Merkur, Zagreb, Hrvatska
BOŽO KRUŠLIN orcid.org/0000-0002-0480-1687 ; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; Klinički zavod za patologiju i citologiju „Ljudevit Jurak“, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Uvod: Bazocelularni karcinom kože je spororastući tumor koji vrlo rijetko metastazira, a incidencija kojega se povećava tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Liječenje je većinom kirurško s ciljem kompletnog odstranjenja i smanjenja mogućnosti nastanka lokalnih recidiva. Neki se podtipovi tumora mogu liječiti i konzervativno. Cilj: Analizirati uspješnost dermoskopije u identifi kaciji kirurških rubova sa svrhom smanjenja učestalosti nastanka recidiva te razlikovanje superfi cijalnog od ostalih podtipova. Metode: Klinički dio studije je proveden u Poliklinici Manola, a analiza patohistoloških preparata na Zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2020. godine. Nakon postavljanja kliničke dijagnoze bazocelularnog karcinoma tumori su pregledani dermoskopski. Nakon kirurškog odstranjenja iskusni patolog je analizirao tumor i peritumorsko tkivo s naglaskom na korelaciju kliničkog i patohistološkog nalaza. Rezultati: Većina tumora bila je lokalizirana u području glave i vrata (56 %), a svi su bili manji od 20 mm u najvećem promjeru (pT1). Utvrđena je potpuna korelacija između dermoskopskog i patohistološkog nalaza superfi cijalnog podtipa (kappa koefi cijent 1,000, p<0,001), ali manja podudarna glede nodularnog (kappa 0,847, p<0,001) i infi ltrativnog podtipa (kappa 0,846, p<0,001). Većina tumora (81 %) se nalazila na 1-2 mm od bližeg resekcijskog ruba označenog bojom za tkiva. Tijekom razdoblja praćenja recidiv tumora je dijagnosticiran u 8,8 % pacijenata. Međutim, nije utvrđena statistički značajna povezanost između veličine odnosno debljine tumora i statusa rubova i baze materijala. Utvrđena je statistički značajna razlika između infi ltrativnog i superfi cijalnog bazocelularnog karcinoma u odnosu na razdoblje od dijagnoze do nastanka recidiva (51 u odnosu na 108 mjeseci, p<0,001) odnosno infi ltrativnog i nodularnog podtipa (51 napram 72 mjeseca, p<0,001). Zaključak: Dermoskopska evaluacija rubova i baze bazocelularnog karcinoma je uspješna u većini slučajeva osim infi ltrativnog podtipa. U patohistološkoj analizi je nužno označavanje resekcijskih rubova poradi procjene potpunosti ekscizije i predviđanja mogućnosti nastanka lokalnih recidiva.

Ključne riječi

bazocelularni karcinom; dermoskopija; rubovi; označavanje bojom

Hrčak ID:

294442

URI

https://hrcak.srce.hr/294442

Datum izdavanja:

27.2.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 466 *