Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

PROMJENE TJELESNE MASE TIJEKOM PANDEMIJE COVID-19 U BOLESNIKA SA STABILNOM FUNKCIJOM BUBREŽNOG TRANSPLANTATA

TEA VRDOLJAK MARGETA ; Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za internu medicinu, Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, Rijeka, Hrvatska
NIKA ŠIMIĆ ; Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka, Hrvatska
TULIA MARIA ŠKABIĆ ; Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka, Hrvatska
LIDIJA ORLIĆ ; Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za internu medicinu, Zavod za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega; Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 115 Kb

str. 173-178

preuzimanja: 113

citiraj


Sažetak

Nakon transplantacije bubrega u velikog broja bolesnika dolazi do značajnog porasta tjelesne mase. Pandemija COVID-19 koja se javila kod nas početkom 2020. godine promijenila je dotadašnji način života i navike svih stanovnika uključujući i bolesnike s transplantatom. Cilj rada bio je ispitati kretanje tjelesne mase (TM) u bolesnika sa stabilnom funkcijom bubrežnog transplantata. Istraživanje je bilo retrospektivno. U ispitivanje je bilo uključeno 35 bolesnika (19 muškaraca, 16 žena). Prosječna životna dob na početku praćenja bila je 60,7 ± 11,5 godina, a prosječno vrijeme proteklo od transplantacije bubrega 9,3 ± 7,1 godina. Podatci su se analizirali u razdoblju od 18 mjeseci, od početka pandremije COVID-19 (od siječnja 2020. do 30. 06. 2021.) Referentno razdoblje od 18 mjeseci podijeljeno je u tri intervala u trajanju od 6 mjeseci. Analizirani podatci sakupljeni su na početku te nakon šest, 12 i 18 mjeseci. U svih ispitanika pratili smo: TM, izračunali indeks tjelesne mase (ITM), laboratorijske parametre i krvni tlak (KT). Od laboratorijskih parametara pratili smo: ureju, kreatinin, kolesterol i trigliceride. Uz to pratila se antihipertenzivna terapija i terapija hipolipemicima. Svi ispitanici u imunosupresivnom protokolu imali su kortikosteroide, a 91,4 % ispitanika bilo je na trojnoj imunosupresivnoj terapiji. Tijekom ispitivanog razdoblja došlo je do značajnog porasta TM i ITM ((P=0,007; P=0,03). U žena tijekom ispitivanog razdoblja nije bilo statistički značajnog porasta TM u odnosu na početnu vrijednost nakon šest, 12 i 18 mjeseci. U muškaraca je došlo do značajnog porasta TM nakon 12 i 18 mjeseci od ispitivanog razdoblja (P=0,01; P=0,04). Nije bilo statistički značajnih promjena u vrijednostima serumske ureje, kreatinina, kolesterola i triglicerida. Nije bilo statističke značajne razlike u prosječnim vrijednostima sistoličkog i dijastoličkog KT. Na početku istraživanja prosječan broj antihipertenziva po bolesniku je bio 2,17, a nakon 18 mjeseci trajanja pandemije prosječan broj antihipertenziva je narastao na 2,54; radilo s o statistički značajnoj razlici (P=0,002). Analizom prema spolu, u muškarca i u žena broj antihipertenziva u terapiji tijekom ispitivanog razdoblja se statistički značajno povećao (P=0,01; P=0,04). Nije bilo značajne razlike u uzimanju hipolipemika. Dobiveni rezultati pokazuju da je promjena životnih navika u bolesnika sa stabilnom funkcijom bubrežnog transplantata zbog pandemije COVID-19 uzrokovala porast TM uz značajno povećanje uzimanja antihipertenzivne terapije.

Ključne riječi

arterijska hipertenzija; pandemija COVID-19; debljina; tjelesna težina; transplantacija bubrega

Hrčak ID:

294712

URI

https://hrcak.srce.hr/294712

Datum izdavanja:

27.2.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 371 *