Izvorni znanstveni članak
JEKAVIZAM ILIJE ABJANIĆA
Ante Selak
; Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
U radu se, u kontekstu jezikoslovnih i drugih prevladavajućih
okolnosti, analiziraju ključne sastavnice Abjanićevih jezikoslovnih istraživanja.
Ilija Abjanić (1868.-1946.) nije prihvaćao zaokret hrvatskih fonetičara. Štoviše,
u njemu je prepozna(va)o najizravniju ugrozu hrvatskoga jezika, hrvatske kulture,
hrvatskoga naroda. Dok su Karadžićevi sljedbenici jezično stapanje hrvatskoga i
srpskoga jezika promicali kao pretpostavku spasonosna jugoslavenskog kulturnopolitičkog
integralizma, Abjanić je to tumačio kao velikosrpski imperijalizam
koji rastače hrvatsko nacionalno biće. Suprotstavljao mu se kako je nabolje znao
i koliko je najviše mogao: inoviranjem slovopisa, rekonstruiranjem naglasnog
sustava, reafi rmacijom hrvatske književno-jezične baštine koja ponajbolje zrcali
sam duh hrvatskoga jezika.
Osim radikalnog suprotstavljanja vukovštini, Abjanić je neprispodobivom
upornošću desetljećima stvarao hrvatsko medicinsko nazivlje.
Abjanićevo neprihvaćanje vukovske norme rezultiralo je posvemašnjim
ignoriranjem i neobjavljivanjem njegova opusa.
Ključne riječi
Ortografi ja; ortoepija; etimologija; glasomirje; samoglasi; suglasi; purizam
Hrčak ID:
26965
URI
Datum izdavanja:
4.12.2006.
Posjeta: 1.636 *