Ostalo
Kratka povijest javnog zdravstva u Osijeku
Zlata Živaković-Kreže
; Hrvatski institut za povijest - Zagreb,Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,Slavonski Brod
Sažetak
Protuepidemijska zaštita u Hrvatskoj, pa tako i u Osijeku, ima stoljetne korijene djelovanja, jer su zarazne bolesti, gotovo oduvijek, tretirane kao opasnost, koja je po svojim učincima i posljedicama za državu jednaka ratnoj opasnosti.Život na ovom slavonskom području bio je, naime, zbog prostranih močvara, legla komaraca i drugih insekata izložen širenju zaraznih i smrtonosnih bolesti - malarije, kolere, trbušnog tifusa i drugih. To je zapazio i Friedrich Wilhelm von Taube, carsko-kraljevski viši vladin savjetnik, boraveći u osječkom kraju da izvijesti najviše austrijske instance o prilikama na slavonsko-srijemskom području nakon odlaska Turaka Osmanlija; opisao ga je u djelu objavljenom 1776. kao kraj prepun „baruština bez dna, močvara obraslih barskim biljkama i močvarnim šumama, mrtvim blatom.“ Tu su se javljale razne groznice i bolesti od kojih je smrtno stradavao veći broj doseljenika, nenaviknutih na takovu klimu, pa Taube naziva Osijek „grobljima Nijemaca“, koji su se u desetljeću nakon slamanja osmanske vlasti naseljavali na ovim područjima. I u potonjem, 19. stoljeću uvjeti života u Osijeku i osječkom kraju gotovo se nisu bitno promijenili. U gradu uz Dravu to se izravno očitovalo u opskrbi vodom za nasušne čovjekove potrebe. A u vezi s time su u Osijeku, u zdravstvenom pogledu, i pravi problem bili gradski bunari, koji su zbog neposredne blizine zahodskih jama i uličnih jaraka bili i stalni izvor zaraza, pa su stanovnici grada uz Dravu plaćali danak velikim epidemijama koje su harale među ovdašnjim stanovništvom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
297765
URI
Datum izdavanja:
3.12.2014.
Posjeta: 96 *