1. UVOD
Bajami su od davnina poznati kao izvor esencijalnih nutrijenata, traženi kao zdrava hrana i sve popularniji među potrošačima i proizvođačima. Brojne studije o kemijskom sastavu jezgre bajama, odnosno ulozi makro i mikro nutrijenata su pokazale da plodovi bajama i općenito orašasti plodovi imaju brojne hranjive sastojke kao što su masne kiseline, lipidi, aminokiseline, proteini, ugljikohidrati, vitamini, minerali, odnosno sekundarni metaboliti. Više čimbenika utječe na kvalitetu i nutritivnu blagodat bajama, uključujući genetske i okolišne čimbenike. Ova istraživanja su provedena kako bi se naglasila važnost bajama kao zdrave hrane i izvora korisnih biogenih elemenata za ljudsko zdravlje. Valja naglasiti organski uzgoj i dobrobiti za pojedine organe ljudi, odnosno jačanje imuniteta istih. Stoga se bajam može svrstati u funkcionalnu hranu koja je danas sve više tražena, u odnosu na farmaceutske pripravke.
2. PREGLED LITERATURE
Voće, a posebice orašasti plodovi zauzimaju posebno mjesto u ljudskoj prehrani jer sadrže važne biološke molekule kao što su proteini (esencijalne aminokiseline),lipidi (esencijalne masne kiseline), ugljikohidrati, polifenoli, vitamini, vlakna, tokoferoli, fitosteroli, biogeni elementi i drugi spojevi neophodni za ljudsko zdravlje (Cherfi, et al., 2014.; Dreher. Et al., 1996.; Kornsteiner, et al., 2005.; Venkatachalam and Sathe, 2006.; Pelman, et al., 2012.; Li, et al., 2012.; Liu, et al., 2013.; Arpadjan, et al., 2013.). Konzumacija bajama pozitivno djeluje na zdravstveno stanje, tako da smanjuje učestalost koronarnih bolesti srca i sadržaj kolesterola u krvi, regulira krvni tlak i ima antikancerogeni učinak (Feldman, 2002.; Hu, 2003.). Jezgra bajama se smatra dobrim izvorom biogenih elemenata kao što su kalcij, magnezij, fosfor, kalij, cink, bakar i mangan (Roduškin, et al., 2008.; Richardson, et al., 2009.; Grundy, Lapsley & Ellis, 2016.; Beltrán Sanahuja, et al., 2021.). Mneralna komponenta (pepeo) u jezgri bajama se kreće oko 3% suhe tvari (Schirra, et al., 1994.; Saura et al., 1988.; Vrsaljko, 1988.; Ozcan, et al., 2011.; Drogoudi, et al., 2012.; Yada et al., 2013.; Roncero, et al., 2020.). Ove vrijednosti mogu varirati ovisno o istraživanjima između 2,3 % (Yada, et al., 2013.) i 5,0 % (Moodley, et al., 2007.). No, razina mineralnih elemenata je osjetno niža od sadržaja pepela (oko 60 %), ako izuzmemo kisik s kojim su u različitim spojevima (Saura, et al, 1998.). Razina svih minerala, isključujući dušik varira od 51,3 % do 55,2.% ukupnog sadržaja pepela (Esteban, 1985.). Mineralni sastav je u najvećoj mjeri pod utjecajem genetske varijabilnosti, geografskog podrijetla i zone uzgoja (Saura-Calixto and Canellas, 1982), pri čemu su K i P predominantni elementi i čine preko 70 % mineralne frakcije ne računajući dušik. Agregacija makronutrijenata, ne računajući dušik, kreće se u rasponu od 98,0 % do 98,7 % ukupnih minerala (Prats, 2000.). Osnovni mikrobiogeni elementi i elementi u tragovima koji se nalaze u jezgri bajama su natrij, klor, željezo, bakar, mangan i cink, pri čemu se ističe visoka razina željeza i cinka (Ozcan, et al., 2011 ; Aslantas et al., 2001.). Općenito gledano, razina koncentracija P i Fe raste od zametanja ploda prema zriobi (Vrsaljko, 1998.; Schira, 1994.) dok razine, Ca, Mg, Mn, Zn i Cu imaju blagu tendenciju pada. Većina znanstvenih istraživanja pruža podatke o glavnim makroelementima: K, P, Ca i Mg, kao i mikroelementima Na, Fe, Cu, Zn i Mn (Yada, et al., 2013.). Gotovo sve te mineralne spojeve koji se nalaze u biljnim tkivima biljke dobivaju iz tla, vode i korištenih gnojiva, stoga je logično da određene varijabilnosti u sadržaju biogenih elemenata u bajamima ovise o zemljopisnom podrijetlu, tlu, vremenskim uvjetima i agrotehnici (Piscopo, et al., 2010). Jako važan čimbenik koji treba imati na umu pri tumačenju mineralnih komponenti je stupanj zrelosti, posebice kada se radi o Ca, Zn i Fe (Amorello, et al. 2016.; Schirra, et al., 1994.). Makrobiogeni elementi K, Mg, P, a posebice Ca variraju među genotipovima (Drogoudi et al. 2013.; Prats-Moya, et al., 1997.)). Ayadi i sur. (2006.) u svojim istraživanjima nisu pronašli značajne razlike na razinama Mg, P i K, ali jesu kod Ca između nekih kultivara i lokalnih genotipova.
Osim što su orašasti plodovi bogati izvor biogenih elemenata, na žalost voćke akumuliraju i teške metale u jestivim i nejestivim dijelovima, te mogu uzrokovati različite disfunkcije kod ljudi (Jarup, et al., 2003.). U tom smislu informacije o koncentraciji teških metala u voću, kao i njihov nutritivni unos ključni su za procjenu zdravstvenog rizika za ljude (Roba, et al., 2017.). Gotovo polovicu prosječnog unosa Pb, Cd i Hg (Yang, et al., 2007.) uzimamo putem hrane biljnog podrijetla (voće, povrće i žitarice), stoga su vegetarijanci kroz pojačanu konzumaciju voća i povrća najviše pogođeni. Prijašnja, ali i recentna istraživanja pokazuju da ih korijen i nadzemni dio voćaka akumuliraju u malim koncentracijama u odnosu na tlo. Iako prelaze u nadzemni dio biljaka, brojne studije su potvrdile da se prvenstveno nakupljaju u korijenu ( Kushwaha, et al., 2018.; Pourrut, et al., 2011.). Općenito, translokacija iz korijena u nadzemne dijelove biljaka ovisi o više egzogenih i endogenih čimbenika, kao što su tip tla i njegova onečišćenost, klimatski uvjeti, agrotehnika i genetska specifičnost vrsta prema usvajanju (bioakumulacija).
Teški metali kao što su olovo (Pb), kadmij (Cd) i arsen (As) se nalaze u pedosferi, iz koje ga apoplast biljnog korijenja apsorbira. Nakon apsorpcije se kreću prema jestivim/nejestivim dijelovima biljke, ulaze u trofički lanac i ugrožavaju ljudsko zdravlje (Ahmad, et al., 2020.; Alsafran, 2021.). Akumuliraju se u ljudskom tijelu putem biomagnifikacije i postaju velika prijetnja (Sarwar, et al., 2010.; Rehman, et al., 2017.; Ramadan and Al-Ashkar, 2007.). Teški metali dolaze u naša tla različitim antropogenim djelovanjem, ponajprije ustaljenom uporabom mineralnih gnojiva i pesticida (Usman, et al., 2019.), stoga su FAO/ WHO (2018.) limitirali gornje dopuštene granice u orašastim plodovima.
Prema podatcima Agencije za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država (United States Environmental Protection Agency, USEPA) i Agencije za otrovne tvari i registar bolesti
(Agency for Toxic Substances and Disease Registry, ATSDR), Pb se nalazi među dvadeset najtoksičnijih tvari (Yan i sur., 2020.). Glede bioakumulacije olova, ona započinje kada Pb uđe u korijen putem apoplasta u ksilemske tokove unutarnjeg endoderma. Tijekom transporta, negativno nabijene molekule u staničnoj stijenki, poput pektina, mogu imobilizirati ione Pb, kao i nakupljanje ili taloženje netopljivih soli Pb u plazmatskoj membrani. Poznato je da Pb može biti zarobljeno/vezano na Casparijevu pojasu u endodermu, te se tako dobar dio vezanog Pb može izlučiti iz biljke simplastičnim transportom (Kushwaha, et al., 2018.; Vrsaljko, 2023.). Relevantna recentna istraživanja (Saadaoui et al., 2020.; Nitu, et. et al., 2019.; Verma & Dubey, 2003.) potvrđuju da je primarno nakupljanje najotrovnijeg metala Pb u korijenu, dok neki autori ( Aydın, and Pakyürek, 2020.; Khan et al. 2008.) potvrđuju da se Pb u nadzemnim dijelovima biljaka većinom nakuplja u lišću, a manje u plodovima (Nitu et al., 2019.). Oni su također utvrdili da koeficijent prijenosa Pb iz tla i korijena u nadzemne dijelove biljaka, za razliku od ostalih teških metala ima jako nisku vrijednost, kao i postupno smanjenje koeficijenta prijenosa Pb u plod i sjemenku na kraju vegetacije. Tako primjerice Cd ima veću sposobnost prijenosa iz tla u biljke i do 50 puta u odnosu na Pb (Chang, et al., 2014.). Kod nekih voćnih vrsta su istraživane koncentracije teških metala u plodovima (Sattar, et al., 1989.; Kaya, 2010.; Murtić, et al., 2014.; Vrsaljko, 2015.; Aydın, and Pakyürek, 2020.; Einolghozati, et al., 2022.). Među inima, razine Pb u jezgri bajama su istraživali Mahmoud i Yasin (2016.), dok su Momchilova i suradnici (2016.) uz to istraživali i korelacije razina Pb između dijelova ploda i lista.
Kadmij biljka lakše usvaja i prenosi u različite organe biljaka (Jarvis et al.,1976.). Istraživanja o usvajanju Cd iz tla (Cautler and Reins, 1974.) su pokazala da se radi o pasivnoj difuziji Cd u stanice korijena, nakon njegove adsorbcije na negativno mjesto u staničnoj stijenki, gdje može istisnuti Ca2+, Zn2+, Mg2+(Donnans free space) ili može biti kelatiziran . Uz Cadmijev ion biljke u manjoj mjeri usvajaju, CdSO4 i CdCl- (Ueno et al. 2004.). Koncentracija Cd i Zn u biljkama, u ovisnosti je s koncentracijom Cd i Zn u tlima, te kemijskim i fizičkim svojstvima supstrata (Van Bruwaene et al., 1984., Chao et al., 2014.). Pojedine biljne vrste izložene sličnim vanjskim koncentracijama Cd razlikuju se u primanju i/ili unutarnjoj distribuciji Cd (Florijin and Van Beusichen, 1993., Ma et al., 2005., Lu et al., 2008.). Razlika Cd distribucije može biti rezultat razlike u kapacitetu zadržavanja apsorbiranog Cd u korijenu i/ili varijacije opskrbljenosti ksilema, odnosno Cd retranslokacije u floem (Lu et al., 2008.). Isto tako Cd se slabo premješta iz lišća u sjemenke, koje se koriste u ishrani ljudi (Sankaran et al., 2008.; Vrsaljko, et a., 2015.).
Arsen je prisutan u okolišu u različitim kemijskim oblicima, obično kao trovalentni arsenit (As+3) i peterovalentni arsenat (As+5 ), prvenstveno u tlu i podzemnim vodama (Smith, et al., 1992.; Irgolic, 1994; Zeng, et al., 2005.). Arsen (As) se koristio u pesticidima (npr. kalcijev arsenat, olovni arsenat, bakrov arsenat) koji su se primjenjivali u voćnjacima, a budući se As vrlo sporo ispire iz tla, kumulativno onečišćenje tala i danas traje (Hood, 2006; Schooley, et al., 2008.). Stupanj kontaminacije plodova ovisi o koncentraciji arsena u tlu. Zbog relativno visoke topljivosti arsena u vodi lisnati i korjenasti dijelovi pokazuju veće razine As, dok u nekim slučajevima može uzrokovati i fitotoksičnost kod osjetljivijih kultura (Stilwell et al. 2006.; McBride, et al., 2015.). Među rijetkima koji su istraživali arsen u jezgri bajama su Moodlley et al. (2007.) i utvrdili razinu od 0.013 ± 0.004 do 0.024 ± 0.002 μg g-1.
Voćnjak/The orchard. Za navedena istraživanja je odabran bajamik starosti 12 godina, u punom rodu i u kojem se provode potrebne agrotehničke mjere u skladu s načelima organske poljoprivrede. U bajamiku u kojem se nalazi više sorata, odabrane su dvije gospodarsko-biološki najvažnije Ferragnes i Ferraduel koje su cijepljene na podlozi GF677. Istovremeno je u istraživanje uključen sjemenjak bajama (tradicijski način uzgoja).
Predmet istraživanja/Research subject. Istraživani su biogeni elementi i teški metali. Od biogenih elemenata istraživani su dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), Magnezij (Mg), Mangan (Mn), Cink (Zn), bakar (Cu) i Željezo (Fe). Od teških metala istraživani su arsen (As), kadmij (Cd) i olovo (Pb).
Vrijeme i način uzimanja uzoraka/Sampling manner. Istraživanja su provedena u 2022. godini, a uzorci uzimani u optimalnoj zrelosti (koncem kolovoza). Uzimalo se pet uzoraka za svaku sortu i sjmenjak. Svaki uzorak je obuhvaćao 10 stabala, što je ukupno 20 stabala u nasadu i 10 stabala sjemenjaka (10 genotipova). Stabla su odabrana slučajnim odabirom. Uzorci su prirodno prosušeni i čuvani na temperaturi od -20 0C do analize.
Analiza uzoraka/Sample analysis. Prije analize su uzorci biljnog materijala osušeni do konstantne težine na temperaturi od 105 0C, nakon čega su samljeveni u fine čestice mikronske veličine. Samljeveni uzorci biljnog materijala (1 g ) spaljeni su mokrim postupkom prema relevantnoj metodi u smjesi HNO3/HF/HClO4 a zatim očitani elementi na Atomic Absorption Spectrophotometry (PU 9100 X AAS). Metode koje su korištene: RU-MET-008; PB -223/ICP/ ed. I; RU-MET-062/ed. III; RU-MET-113/ed. I.
Statistička analiza/Statistical analysis. Svi su podaci statistički analizirani pomoću SPSS paketa (verzija 11.5.).
Istraživanja su obuhvatila devet biogenih elemenata, odnosno 3 teška metala kod navedenih kultivara, a rezultati su komparirani s rezultatima iz najznačajnijih proizvodnih područja u svijetu.
Rezultati istraživanja(Tablica 1) biogenih elemenata u jezgri bajama su uz neznatne varijacije u okvirima davnijih i recentnih istraživanja u svijetu ( Barbera et al., 1984.; Esteban, 1985.; Saura et al., 1988.; Schira et al., 1994.; Prats, 2000.; Aslantas, 2001.; Moodley,et al., 2007.; Ozcan et al., 2011.; Dragoudi et al., 2012.; Yada et al., 2013.; Sudhakar et al., 2018.; Simsek et al., 2018.; Barreco et al., 2020.) i kod nas (Vrsaljko, 2015. i 2023.).
Tablica 1. Razina sadržaja elemenata u jezgri sorti Ferragnes, Ferraduel i Sjemenjaka (mg/kg suhe tvari)
Table 1 Levels of element content in kernel for variety Ferragnes, Ferraduel and Seedling (mg/kg dry weight)
Dušik (N). Razine dušika u jezgri bajama je u suglasju s razinama u drugim europskim područjima, kao i u Kaliforniji, odnosno Indiji i Južnoj Africi. Među kultivarima nema značajnog odstupanja.
Fosfor (P). Glede razine fosfora dobiveni rezultati, odnosno razine fosfora se kreću blizu 1g na 100 grama suhe tvari, što je nešto više u odnosu na rezultate u proizvodnom području Turske (Ozcan et al., 2011.) i znatno više u odnosu na ostala proizvodna područja u Europi, Kaliforniji i Indiji (Barbera et al., 1984.; Esteban, 1985.; Saura et al., 1988.; Schira et al., 1994.; Prats, 2000.; Aslantas, 2001.; Moodley,et al., 2007.; Dragoudi et al., 2012.; Yada et al., 2013.; Sudhakar et al., 2018.; Simsek et al., 2018.) i znatno više razine u odnosu na primjerice Italiju (300 mg/100 g). Unutar 2 kultivara i genotipa sjemenjaka značajno nižu razinu ima sorta Ferraduel.
Kalij (K). Razina kalija se kreće oko 900 mg/100 g, što je u suglasju s ostalim proizvodnim područjima, pri čemu odskače proizvodno područje Turske (Aslantas, et al., 2001.; Ozcan, et al., 2011.). Unutar analiziranih genotipova značajno veću koncentraciju ima sjemenjak bajama.
Kalcij (Ca). Razina kalcija slijedi razine kalija, tako da su više razine u proizvodnom području Turske, a u relacijama ostalih proizvodnih područja (Barreco et al., 2020.). Među genotipovima nešto značajnije je odstupanje kultivara Ferraduel (niža razina).
Magnezij (Mg). Glede razina magnezija, rezultati pokazuju da se nalaze unutar rezultata kultivara u ostalim proizvodnim područjima (Esteban, 1985.; Saura et al., 1988.; Prats, 2000.; Aslantas, 2001.; Moodley,et al., 2007.; Ozcan et al., 2011.; Dragoudi et al., 2012; Yada et al., 2013.; Simsek et al., 2018.; Barreco et al., 2020.), osim u proizvodnom području Italije, gdje je znatno manja razina (Barbera et aal., 1984.). Unutar genotipova, značajnija razlika je kod sorte Ferraduel (manja razina).
Mangan (Mn). Razina mangana kod istraživanih genotipova je niža (oko 0.9 mg/100 g) u odnosu na ostala proizvodna područja u svijetu (Barreco et al., 2020.), dok među genotipovima znatnije odstupa sjemenjak (niža razina).
Cink (Zn). Razina cinka u odnosu na ostala proizvodna područja se kreće u okviru rezultata u ostalim proizvodnim područjima, s time da znatno odstupa u odnosu na Tursku i Italiju (Barbera et al., 1984.; Aslantas et al., 2001.; Simsek et al., 2018.). Unutar genotipova značajnija viša razina je kod sjemenjaka.
Bakar (Cu). Glede razina bakra, rezultati pokazuju da se nalaze o okviru rezultata kultivara u ostalim proizvodnim područjima, no negdje su značajnije niže razine, kao npr. U Italiji (Schira et al., 1994.; Ozcan et al., 2011.; Yada et al., 2013.).
Željezo (Fe). Razina željeza je znatno viša u odnosu na ostale kultivare (Barreco et al., 2020), odnosno proizvodnja područja. To možemo potkrijepiti s tipom tla crvenica (Terra rossa), koje sadrži velike koncentracije željeznih spojeva. Unutar kultivara značajnije manje razine ima kultivar Ferraduel.
Istraživanja su se protegnula i na 3 teška metala, pri čemu je iznad točke detekcije samo arsen (As). Iako su neki teški metali poput kobalta, bakra, kroma, mangana i nikla potrebni ljudima u malim omjerima, drugi mogu biti kancerogeni ili toksični, odnosno mogu djelovati na središnji živčani sustav (mangan, živa, olovo, arsen), bubrege ili jetru (živa, olovo, kadmij, bakar), ili pak kožu, kosti ili zube (nikal, kadmij, bakar, krom).
Tablica 2. Razina sadržaja teških metala u jezgri sorti Ferragnes, Ferraduel i Sjemenjaka (mg/kg suhe tvari)
Table 2 Levels of heavy metal content in kernel for variety Ferragnes, Ferraduel and Seedling (mg/kg dry weight)
Element | Sorta - Variety | ||
---|---|---|---|
Ferragnes | Ferraduel | Sjemenjak/Seedling | |
As | 0,043±0.002** | 0,051±0.001 | 0,052±0.003 |
Cd | <0,025 | <0,025 | <0,025 |
Pb | <0,025 | <0,025 | <0,025 |
Arsen (As). Unutar 2 kultivara i genotipa sjemenjaka značajno nižu razinu ima sorta Ferragnes. Glede arsena u jezgri bajama imamo jako malo istraživanja. Među rijetkima su Moodlley et al. (2007), kod kojih je nađena niža koncentracija ovog toksičnog elementa.
Glede kadmija (Cd) i olova (Pb), njihove razine u jezgri bajama su ispod točke detekcije.
5. ZAKLJUČAK
Temeljem istraživanja devet makro i mikro elemenata i tri teška metala može se zaključiti:
Razina biogenih elemenata N, K, Ca, Mg, Mn, Zn i Cu kod istraživanih kultivara i lokalnog genotipa je u suglasju s ostalim proizvodnim područjima i kultivarima, dok se odlikuju znatno višim razinama P i Fe.
Unutra kultivara i lokalnog genotipa dolazi do izražaja genetska specifičnost u razinama P (značajno nižu razinu ima lokalni genotip), K (značajno veću razinu ima lokalni genotip), Ca (značajno manju razinu ima kultivar Ferraduel), Mg (značajno nižu razinu ima kultivar Ferraduel), Mn (značajno manju razinu ima lokalni genotip), Zn (značajno veću razinu ima lokalni genotip) i Fe (značajno manju razinu ima kultivar Ferraduel).
teški metali Cd i Pb su ispod razine detekcije u jezgri bajama, dok je razina As u našem proizvodnom području niža u odnosu na ostala proizvodna područja. Unutar istraživanih kultivara i lokalnog genotipa značajno nižu razinu ima Kultivar Ferragnes, što je znakovit plus jer je to vodeći kultivar u suvremenima nasadima (50 do 70 % i više).
Zaključno, po istraživanim parametrima jezgra bajama iz proizvodnog područja Dalmacije se može (i mora) deklarirati kao vrsna funkcionalna hrana.