Filologija, No. 81, 2023.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/m16wjcwo29
O korpusima hrvatskih gramatika
Sažetak
Korpus primjerâ kojima se utvrđuje ono što se u gramatici tvrdi konstitutivni je dio gramatike, a odabir korpusa svjestan je čin njezina pisca. Premda se u hrvatskoj filologiji o hrvatskim gramatikama mnogo pisalo, čvrstih podataka o korpusu pojedine gramatike nemamo. U radu se iznose podaci o korpusima sedam istaknutih hrvatskih gramatika od sredine 19. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća: Vjekoslava Babukića (1854), Pere Budmanija (1867), Adolfa Vebera (1871), Tome Maretića (1899), Josipa Florschütza (1916), Ivana Brabca, Mate Hraste i Sretena Živkovića (1952) te Stjepka Težaka i Stjepana Babića (1966). Utvrđuju se stalnice i mijene. Primjerice stalan porast udjela narodne književnosti sve do gramatike Tome Maretića, zastupljenost srpskih pisaca sve do gramatike Stjepka Težaka i Stjepana Babića, najzad okretanje piscima suvremene hrvatske književnosti, koje je vidljivo u gramatici Adolfa Vebera, a poslije posve prevladava tek u Stjepka Težaka i Stjepana Babića.
Ključne riječi
gramatika, korpus, usmena književnost, pisana književnost, hrvatski jezik
Hrčak ID:
315493
URI
Datum izdavanja:
26.3.2024.
Posjeta: 961 *