Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.32903/p.7.1.2
Bioetika i diplomacija
Željko Kaluđerović
; Filozofski fakultet, Sveučilište u Novom Sadu
Zorica Kaluđerović Mijartović
; Filozofska škola Sveučilišta u Ateni
Sažetak
Deklaracija o kloniranju ljudi usvojena je na 82. plenarnoj sjednici UN-a koja održanoj 8. ožujka 2005. godine. Ovom Deklaracijom okrunjeni su napori koje su Francuska i Njemačka, počevši od 2001. godine, poduzele u pogledu donošenja konvencija protiv tzv. reproduktivnog kloniranja ljudi. Pregovori su prvobitno bili zamišljeni kao bioetička rasprava koja je trebala dovesti do općega dogovora o zabrani kloniranja ljudi. Oni su, međutim, češće bili vođeni kao rasprava o ljudskim pravima, kulturnim, civilizacijskim i religijskim razlikama među ljudima, njihovoj interakciji i pitanju tko, odnosno što, ima prioritet prilikom potencijalnih konflikata heterogenih sustava vrijednosti. Ni Deklaracija kao ni pregovarački proces nisu doveli do odgovora na ova teška pitanja, ali su dali, makar i letimičan, uvid u probleme i pokazali da međunarodno zakonodavstvo zapada u aporije kada stručna argumentacija ne prevladava u konverzaciji, odnosno kada političke i druge razlike budu u središtu debate. Kada se pažljivo pročita, Deklaracija ima naizgled neočekivan ishod jer zbog svoje općenitosti i pokušaja uspostavljanja kompromisa između teško spojivih interesa i odrednica, niti definira kloniranje ljudi niti ga izravno i bezuvjetno zabranjuje, uključujući i kloniranje u reproduktivne svrhe. Konačno, možda bi bilo bolje da su rasprava o kontroverzama u vezi kloniranja i kasnija eventualna regulativa najprije bili prepušteni znanstvenicima, filozofima i odgovarajućim stručnim tijelima i panelima koji bi objasnili osnovne mehanizme procesa kloniranja i, što je važnije, bioetičke implikacije samoga postupka jer je kloniranje u intrinzičnoj
Ključne riječi
suvremeni svijet; Deklaracija; kloniranje ljudi; reproduktivno; terapeutsko; aporije
Hrčak ID:
317895
URI
Datum izdavanja:
15.12.2023.
Posjeta: 0 *