Izvorni znanstveni članak
Nebo, Zemlja i čovjek: svijet u filozofiji dinastije Zapadni Han
Ivana Buljan
; Sveučilište u Zagrebu
Sažetak
Dinastija Han (206. g. pr. n. e. – 220. g. n. e.) prvo je stabilno, dugotrajno i politički moćno kinesko carstvo. To je formativno razdoblje tijekom kojega se uspostavljaju administrativna struktura te politički i kulturni obrasci koje su uvelike slijedile iduće kineske dinastije. Tada se razvija i sistematizira koncepcija svijeta koja je utjecala na tradicionalno, ali i na suvremeno kinesko razumijevanje svijeta. Premda je riječ o ključnom razdoblju kineske povijesti, filozofija dinastije Han, pa tako i njezina koncepcija svijeta, nije dovoljno istražena. Ovaj rad razmatra filozofijsku refleksiju o svijetu fokusirajući se na ključne tekstove iz razdoblja dinastije Zapadni Han. Cilj mu je izložiti temeljna obilježja koncepcije svijeta te dati hermeneutički okvir za njihovo objašnjenje. Pokazat će se da se koncepcija svijeta u filozofiji dinastije Zapadni Han temelji na koncepciji reda i na kategorijalnom aparatu koji ga podupire, a to su teorija korelativnosti, principi akumulacije i radijalnog poretka. Takvo shvaćanje svijeta utjecat će na ulogu čovjeka, na njegov odnos spram drugih živih bića te na ontološki status ljudskoga rada. Čovjeku je, naime, dodijeljena uloga onoga koji “dovršava” prirodne procese moralnim i svakim drugim ispravnim djelovanjem, čime se pruža mogućnost ostvarenja “velikog mira”. Ta koncepcija svijeta očituje jezik inkorporacije i akomodacije tipičan za razdoblje dinastije Han, a može se razumjeti kao rezultat povijesnih i društvenih okolnosti te kulturoloških i filozofijskih tendencija prvog stabilnog carstva.
Ključne riječi
svijet; Zapadni Han; Nebo; Zemlja; akumulacija
Hrčak ID:
322257
URI
Datum izdavanja:
11.11.2024.
Posjeta: 127 *