O lijepom i uzvišenom kod učenika
Ruža Jeličić
ruzajelicic12@gmail.com
Cilj trijeznoga života je da učenik čuje svoj unutarnji glas i da ga što bolje slijedi. Budi ono što jesi – jedini je put do razvitka i do istine i najpotpunijega prikaza svoje osobnosti. Taj put mogu omesti mnoge prepreke. Svijet radije vidi pokorne i popustljive nego samovoljne i autentične pojedince.1 Svaki učenik, prema svojim snagama i potrebama, treba procijeniti koliko se želi pokoravati konvencijama ili koliko im želi prkositi, stoga mora točno odrediti vlastitu mjeru, ne smije ići predaleko ni u samovolji ni u prilagodbi.2 Uvijek pobjeđuje onaj učenik koji zna voljeti, razumjeti i praštati, koji u sebi pronalazi ono lijepo i uzvišeno, a ne onaj koji je ponosan i koji osuđuje. Svako nepriznavanje života, svaka ravnodušnost, svaki prezir, svako nepoštivanje vodi učenike u zlo. Gubljenje vrline u sebi početak je ropstva i kaosa, što znači zbrku u glavi i otvrdnuće srca;3 tragično je kada učenik umjesto želje i ljubavi prema Bogu gaji želju da sâm postane Bog,4 jer takvi učenici više vole stranputice nego glavne staze, biraju prečace umjesto kraljevskoga puta.5 Uporni u svom samoljublju, samozadovoljstvu i sve većem ponosu, oni se sve više vezuju za ono što je prolazno, propadljivo, što brzo nestaje i lišeni su svake želje da se iskreno pokaju, isprave i duhovno obnove.6
Učenički duh je plemenit i blagotvoran samo ako teži istini, lijepom i uzvišenom u sebi, ako ih iznevjeri i postane pokvaren, povodljiv, ogoljen i poražen može ga se usporediti s korijenom koji postaje suh i vene jer do njega ne dopiru hrana i vlaga.7 Takvi učenici osiromašuju svoju prirodnost, nemaju ništa svoje, ovise o drugima da bi imali svoju slobodu, udobnost i život.8 Nose ih vjetrovi okolnosti, čas u ovom, čas u onom smjeru, i nikad ne uplove ni u jednu luku.9 Posljedica je preosjetljivost, nedostatak razuma, gubitak osjećaja za mjeru, sitničavost, sebičnost i tjeskoba za sudbinu koja ih čeka.10 Govore jezikom mržnje, sebičnosti i straha, važni su im društveni status, prestiž i slava, često ih svladava instinkt čopora.11 Njihov je svijet pun neizvjesnosti i praznine, ne mogu živjeti sami sa sobom, nemaju unutarnjeg mira, život im teče nemirno u neprekidnom lutanju, napetosti i nezadovoljstvu.12
Težeći lijepom i uzvišenom u sebi, učenici postaju svjesni života i puni samopouzdanja, proširuju svoje horizonte, obogaćuju život mogućnostima koje vode u mir, radost i sreću. Učenici koji su sposobni biti osobe čiste duše, širom otvaraju prozore svoga razuma, puštajući da kroz njih slobodno teku valovi sa svih strana svemira.13 Analiziraju sebe, život i svijet što je istinitije moguće; razumiju prolaznost svega; oni razumiju da je čovjek velik koliko je velik svijet.14 Kroz sve nestalnosti vanjskoga života, u dubini svoga bića oni postaju sretni, radosni i ljudi istine. Na taj način učenici otkrivaju smisao svoga života i bez straha i briga prihvaćaju budućnost; sve hrabrijim koracima slijede svoju intuiciju i sve se čvršće povezuju s višim razinama svijesti;15 osjećaju svoju cjelovitost i povezanost s kozmičkom sviješću; svojom harmonijom, pozitivnom energijom i staloženošću ljekovito djeluju na druge.16 Kod njih nema nadmetanja, borbe za prevlast, mržnje, zla i nasilja, već njeguju ravnopravno sudjelovanje, empatiju, dobrotu, zahvalnost i bezuvjetnu ljubav prema drugim ljudima, težnju za boljim svijetom, težnju za uzvišenim, za nečim što nadilazi podjele, sebičnost i nerazumijevanje.17 Žive jednostavno, mirno, puno i osviješteno.18
U njima su sadržani svi oblici života, čvrsti su u vjeri i ljubavi koje rađaju dobrotu i nikada se neće iskorijeniti;19 neprestano bdiju nad sobom, znajući da se dobro učas pretvori u zlo, a zlo se uz veliki trud vraća u dobro;20 imaju iskrene i časne namjere, znajući da samo čovjek prožet Bogom živi u izobilju snage;21 znaju da mudrost nije u tome što se o mnogim stvarima zna, niti u prepiranju s drugima, nego u tome da se čini, oprašta, blagoslivlja i popravlja.22 Teže otvorenosti, poštenju, iskrenosti, bez trunke licemjerja, lukavstva i dodvoravanja;23 ne prilagođavaju se niskim moralnim zahtjevima suvremenog života, nego pokušavaju taj život uzdići do nebeskog, vječnog, spasonosnog za svoje duše.24 Uvijek spremni na zdravu samokritiku, samoispravljanje i duhovnu obnovu, oni vlastito »ja« podvrgavaju najstrožoj kritici i reviziji.25 Oni pažljivo i mudro razlikuju pravo od krivotvorenog, iskreno od lažnog, dobrodušnog čovjeka od onoga koji teži paklenoj dvoličnosti i vjerolomstvu.26 Oni se odlučno bore protiv svakog zla i grijeha u svojoj duši, znajući da tamo gdje ima mnogo samoreklame, buke i popularnosti, nema istinske revnosti za Boga.27
Na putu usavršavanja i razvitka svoga bića, na putu pretvaranja materijalnog u nematerijalno, učenici dolaze do svog najdragocjenijeg, najpotpunijeg i najprirodnijeg bića – bogolikog, kršćanskog bića u sebi.28 Njegujući takvo biće, oni u sebi prepoznaju duhovne vrijednosti, imaju ljubav prema stjecanju znanja, uživaju u ljepoti prirode, razumiju individualnost i karakter druge osobe, iskazuju poštovanje prema bogatstvu i ljepoti svoje kulture i jezika, odgovorni su u rješavanju moralnih pitanja, ne pokazuju zavist, grubost, ravnodušnost, već pravedno i dostojanstveno pristupaju drugoj osobi.29 Takvi se učenici nikada ne zanose, uvijek su mirni i suzdržani, uvijek u svojoj jednostavnosti i šutljivosti, nemaju želju isticati se odijevanjem i ponašanjem;30 teže istinoljubivosti jer znaju da laž uvijek odaje samu sebe i da onaj tko želi prevariti druge zapravo vara sebe.31 Oslobađaju se svega što blokira poštenu misao, što opterećuje dušu, što čovjeka sprječava da prihvati najveću vrijednost na svijetu – život koji neprestano zadivljuje svojom ljepotom, mudrošću, jedinstvenošću.32 Znaju da je u životu najvažnije imati nešto individualno, autentično; da u životu treba imati vlastitu misiju – vjerno služenje cilju; da radost postižu samo oni koji se trse usrećiti druge i koji su svoje osobne interese i dobrobit spremni staviti u drugi plan; koji se uzdižu iznad sebe, koji razmišljaju o smislu i koji imaju dobre i uzvišene riječi, postupke i djela.33
Uz sposobnost da gledaju očima drugih, slušaju ušima drugih i osjećaju emocije drugih, učenici grade dublje odnose, povezanost, odanost i povjerenje. Kada obrambenu i agresivnu energiju u sebi i drugima pretvore u konstruktivnu i podržavajuću, počinju biti kreatori, pronalaziti lijepo i uzvišeno u sebi i drugima, inspirirati jedni druge, hrabro i uspješno svladavati prepreke, rješavati izazove na nov način i stvarati eksponencijalne promjene i rast. Slušanje, kontinuirano propitivanje, spremnost na pogreške i prihvaćanje pogrešaka kao najvrjednijih lekcija, uz njegovanje samodiscipline, autentičnosti, odgovornosti, slobode, onog lijepog i uzvišenog u sebi, trebali bi biti kompas i putokaz svakom učeniku koji želi ostvariti pozitivne promjene. Uz isticanje koliko znaju i koliko su postigli, učenici trebaju jednako tako isticati tko su i koliko su posebni kao ljudska bića.