Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31299/hrri.60.2.1
Roditeljske atribucije uzroka djetetovog razvojnog jezičnog poremećaja i njihov odnos s mentalnim zdravljem roditelja
Matea Kramarić
; Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Heinzelova 70a, Zagreb, Hrvatska
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Prethodna istraživanja pokazala su da su uzročne atribucije, odnosno zaključci koje ljudi donose
o uzrocima nekog ishoda (Hewstone i Fincham, 2001), povezane s prilagodbom roditelja na djetetovu bolest ili razvojne poremećaje, no rezultati nisu jednoznačni. Provedeno istraživanje imalo je dva cilja: 1) opisati kojim uzrocima roditelji objašnjavaju razvojni jezični poremećaj (RJP) kod svoga djeteta i kako te uzroke procjenjuju na dimenzijama mjesta uzročnosti, podložnosti osobnoj kontroli i stabilnosti te 2) ispitati odnos atribucija uzroka djetetovog RJP-a i mentalnog zdravlja roditelja te provjeriti razlikuju li se odnosi ovisno o vremenu koje je prošlo od dijagnoze. U istraživanju je sudjelovalo 319 bioloških roditelja (94.2 % majki, prosječne dobi M = 39.71 godina, SD = 5.09) čijoj je djeci dijagnosticiran RJP kao primarna dijagnoza. Sudionici su ispunili online anketni upitnik koji se sastojao od demografskih pitanja, Revidirane skale uzročnih dimenzija (CDS-II; McAuley i sur., 1992) i Skale depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21; Lovibond i Lovibond, 1995). Rezultati su pokazali da roditelji djetetov RJP u najvećoj mjeri pripisuju genetskim čimbenicima te različitim prenatalnim i perinatalnim rizičnim čimbenicima. Za sve kategorije uzroka mjesto uzročnosti u prosjeku su procjenjivali vanjskim. Izloženost ekranima te neadekvatan jezični unos i reakcije roditelja procijenjeni su kao uzroci koji su najpodložniji osobnoj kontroli, a najstabilnijima su procijenjeni genetski čimbenici. Provedbom linearnog strukturalnog modeliranja dobiveni su značajni učinci percipiranog mjesta uzročnosti i podložnosti uzroka osobnoj kontroli na negativna emocionalna stanja roditelja, ali samo na nižim razinama vremena proteklog od djetetove dijagnoze, pri čemu je za mjesto uzročnosti dobiven negativan učinak, a za osobnu kontrolu pozitivan. Za percipiranu stabilnost uzroka djetetova poremećaja dobiven je pozitivan učinak koji je bio značajan i na višim razinama vremena proteklog od postavljanja djetetove dijagnoze. Raspravljene su teorijske i praktične implikacije dobivenih rezultata.
Ključne riječi
atribucije uzroka djetetovog razvojnog poremećaja; mentalno zdravlje roditelja; razvojni jezični poremećaj; roditelji; vrijeme proteklo od dijagnoze
Hrčak ID:
323934
URI
Datum izdavanja:
19.12.2024.
Posjeta: 0 *