Overcoming the World: Glory and Shame in the Gospel of John
Yevgeny Ustinovich
Carlisle: Langham Publishing, 2024., 126
U svojoj knjizi Overcoming the World: Glory and Shame in the Gospel of John autor Yevgeny Ustinovich upućuje na Četvrto evanđelje kao sredstvo ohrabrenja za kršćane „koji traže svoj identitet u kulturama gdje kršćanstvo nije dobrodošlo“ (str. 1). Kao biblijski znanstvenik i izbjeglica iz Ukrajine, autor je jedinstveno opremljen u svojem nastojanju da pokaže kako Ivanovo evanđelje govori o vrlo aktualnim pitanjima identiteta, patnje i izgnanstva. Ustinovich uvjerljivo argumentira da čak i ove neugodne stvarnosti u životima Isusovih učenika u konačnici proslavljaju Boga.
Knjiga je podijeljena na dva dijela: „Not of the World (Nisu od svijeta)“ i „In the World (U svijetu)“. Ova podjela čitatelju odmah otvara vrata u način na koji autor tumači različite elemente paradoksa i ironije u Ivanovu evanđelju i uvrštava ih u svoje pisanje. Prvi dio oslovljava nov, Bogom dan identitet kršćana gdje ih Ivan opisuje kao one koji „nisu od svijeta“. U drugom dijelu autor piše o tome kako se trebaju ponašati oni koji nalaze svoj identitet u Kristu dok bivaju poslani u svijet. Ustinovich u svakom dijelu knjige otkriva da je svaki aspekt rasprave povezan uz Božju slavu.
Jedan od ključnih koncepata u Ustinovichevu razmišljanju ideja je „rastrganosti“. U prvom poglavlju tvrdi da Stari zavjet opisuje Izrael kao „rastrgan narod“. Upravo u tome stanju napetosti možemo razumjeti kako se Židove može i hvaliti i kritizirati u Ivanovu evanđelju. Proroci, u svojem pozivu da se poistovjete s Božjim narodom dok im prenose Božju istinu, „rastrgani“ su pojedinci koji u konačnici upućuju na „rastrganog Spasitelja“ koji ima doći. Prema Ivanu „svijet“ je Božje stvorenje koje je trenutno „rastrgano“ između svjetlosti i tame, naime, Božje slave i vlastite slave.
Ustinovich u drugom poglavlju tvrdi da su Isusovi učenici pozvani iz svijeta kako bi u njega zatim bili poslani. Ovaj paradoks razriješen je shvaćanjem Isusovih poticaja da prebivamo u njemu. Isusovi učenici pronalaze svoj identitet kao usvojena djeca Božja u kontekstu zajednice uskrsnuća, oproštenja i nade – dakle, u kontekstu Crkve. Stoga „učenikov ispravan odaziv na neprijateljstvo svijeta nije ni izolacija ni kompromis u odnosu na vrijednosti svijeta, nego odvažno svjedočenje“ (str. 34). Kršćani zadržavaju svoj Bogom dan identitet kad odlaze u rastrgan svijet zato što prebivaju u rastrganom Gospodinu.
U trećem poglavlju autor spominje da su se Isusovi učenici kretali u smjeru Božje slave. Na primjeru slijepca iz Ivana 9 pokazuje da je svjedočenje o istini jedan od glavnih načina da se proslavi Boga. Isusovo raspeće, tako jedinstveno prikazano u Ivanovu evanđelju, nije u konačnici tragedija nego put slave. Ovo je perspektiva koju Isusovi učenici mogu i trebaju koristiti u svojemu vremenu i kontekstu.
Zbog toga Ustinovich provodi četvrto poglavlje razmatrajući kako neki imaju oči da vide Božju slavu dok neki nemaju. „[Ivan] pokazuje da je na Isusovu križu Božja slava bila otkrivena na vidljiv i opipljiv način te učinjena javnom i sveopćom. No to nije bilo svima očigledno i zbog toga oni koji nisu tražili Boga nisu vidjeli ovu slavu“ (str. 63). Čitatelji Četvrtog evanđelja imaju prednost razumijevanja Isusove službe, smrti i uskrsnuća iz „postuskrsne perspektive“. Ovdje autor povlači snažne poveznice s trenutnom situacijom. Ako čitamo Ivana iz ove perspektive, također možemo tumačiti svoja rastrgana iskustva kao sredstva kojima možemo proslaviti Boga. Za autora primjena ove perspektive ne proizlazi prvenstveno iz vjere u Sveto pismo, nego iz mudrosti i iskustva koje je stekao živeći kao Isusov učenik.
Peto poglavlje čitatelja vodi na kratko putovanje biblijskim lokacijama Božje slave – od Šatora sastanka i Hrama u Starom zavjetu do Isusa i njegove zajednice učenika u Novom zavjetu. Sve dotle dok učenici žive Bogu na slavu, pobjeđivat će svijet. Ivanovo je stajalište da je problem u tome što svijet traži slavu za sebe. Prema autoru, ovo se javlja u dva oblika: u obliku oholosti i u obliku ugađanja ljudima. U najosobnijem dijelu knjige, Ustinovich pronalazi put prema Božjoj slavi u prihvaćanju zlostavljanja, razaranja i progonstva, a ne u traženju vlastite slave.
Istom se temom, uz nekoliko varijacija, autor bavi u šestom poglavlju. Ako je trpljenje donijelo slavu Bogu u Isusovu raspeću, isto je vrijedilo za njegove prve učenike i vrijedi za današnju Crkvu. Kao što Ustinovich kaže: „Božji plan ispunio se ne samo unatoč odbacivanju, nego kroz odbacivanje“ (str. 106). U konačnici, Isusovi učenici u svim vremenima i na svim mjestima poslani su u „rastrgan svijet“. Budući da se poistovjećuju s „rastrganim Spasiteljem“, opremljeni su donijeti Bogu slavu usred sukoba, patnje i poniženja. Zbog Isusove pobjede njegovi učenici također su pobjednici. Teza ove knjige ukratko je sažeta na kraju: „Put prema većoj Božjoj slavi je put patnje i poniženja… Učenici su rastrgani ljudi poslani u rastrgan svijet, ali će pobijediti svijet ako budu živjeli Bogu na slavu“ (str. 94).
Ustinovicheva kombinacija biblijske pismenosti, autentičnosti i životnog iskustva preporuča ovu knjigu svim učenicima Isusa Krista. Pretpostavimo da se čitatelji nađu u rastrganoj situaciji – bilo da se radi o ratu, progonstvu ili nekom obliku trpljenja – knjiga Overcoming the World pružit će im ohrabrenje i nadu. Oni koji se možda trenutno ne nalaze usred sukoba mogu dobiti uvid u svijet patnje koji je Crkva iskusila tijekom povijesti, što će im proširiti vidike i potaknuti ih na suosjećanje.
Knjiga Overcoming the World može se uspješno koristiti u različitim kontekstima. Njezina pristupačnost i relevantnost čine je idealnom za niz biblijskih proučavanja u lokalnoj crkvi. Mogla bi poslužiti i kao moderan popratni materijal knjizi Cijena učeništva na sveučilišnom kolegiju. Oni koji traže biblijski utemeljenu perspektivu rata u Ukrajini mogu knjigu čitati samostalno ili u grupi. Na kraju, smatram da je vjernim proučavanjem Evanđelja po Ivanu i iskrenim žarom Ustinovich postigao svoj cilj ohrabrivanja učenika iz različitih sredina koji se poistovjećuju s rastrganim Spasiteljem.
Jeremy Bohall