Prethodno priopćenje

Autonomija i heteronomija u Kantovu moralnom odgoju

Josip Guć orcid.org/0000-0002-9330-5027 ; Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska *

* Dopisni autor.

Sažetak

S obzirom na to da se dijete ne rađa s autonomijom, ona se ne može doseći bez heteronomnog utjecaja, tj. bez truda više ili manje autonomnog bića na buđenju autonomije kod djeteta. Ovo predstavlja središnji problem filozofije odgoja kod Immanuela Kanta. U ovom se radu on razmatra putem tri glavna djela u kojima ga Kant reflektira: Kritika praktičkog uma (poglavlje »Metodologija čistog praktičkog uma«), Metafizika ćudoređa (poglavlje »Etički nauk o metodi«) i O pedagogiji. Posebice se istražuju različite metode moralne edukacije (prije svega katehetska i sokratsko-dijaloška) i njihova uloga u razvoju moći suđenja te vođenju djeteta prema autonomiji, tj. prema onom stupnju na kojem će moralni zakon biti jedino pokretalo njegove volje. Kritička se analiza vrši putem suočavanja s dva pitanja: 1) Kako predočavanje dužnosti prelazi u njeno usvajanje kao pokretala volje?; 2) Postoji li utjecaj učitelja na formiranje »običnog ljudskog uma«? Ispostavlja se da je osviještenje slobode (u njezinu širem, a onda i utopijskom pogledu) bitan poticaj na usvajanje dužnosti kao pokretala volje. S druge strane, ta se sloboda vazda nalazi pod prijetnjom učiteljeve manipulacije, a ona se u potpunosti ne da ukloniti s obzirom na to da odgojni put do autonomije uključuje približavanje radnji učeniku za koje učitelj smatra da zadovoljavaju legalitet.

Ključne riječi

Immanuel Kant; autonomija; heteronomija; moralni odgoj; pokretalo: volja

Hrčak ID:

331665

URI

https://hrcak.srce.hr/331665

Datum izdavanja:

20.5.2025.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 64 *