Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc59/3/1
Prevalencija delecijskih polimorfizama za glutation S-transferazu T i M u apikalnom parodontitisu – dvocentrična opservacijska studija
Mirsad Kadić
; Sarajevska škola nauke i tehnologije, Odsjek za stomatologiju, Bosna i Hercegovina; Sveučilište u Banjoj Luci, Medicinski fakultet, Bosna i Hercegovina
Nađa Nikolić
orcid.org/0000-0002-8513-9313
; Sveučilište u Beogradu, Stomatološki fakultet, Implantološko-istraživački centar, Istraživački laboratoriji, Srbija
Jelena Carkić
; Sveučilište u Beogradu, Stomatološki fakultet, Implantološko-istraživački centar, Istraživački laboratoriji, Srbija
Anesa Kadić-Pirović
; Sveučilište u Banjoj Luci, Medicinski fakultet, Bosna i Hercegovina
Katarina Beljić-Ivanović
; Sveučilište u Beogradu, Stomatološki fakultet, Klinika za bolesti zuba, Srbija
Miroslav Andrić
orcid.org/0000-0003-4136-7901
; Sveučilište u Beogradu, Stomatološki fakultet, Zavod za oralnu kirurgiju, Srbija
Naida Hadžiabdić
; Sveučilište u Sarajevu, Stomatološki fakultet sa stomatološkim kliničkim centrom, Klinika za oralnu kirurgiju, Bosna i Hercegovina
Igor Đukić
; Sveučilište u Banjoj Luci, Medicinski fakultet, Klinika za oralnu hirurgiju, Bosna i Hercegovina
Aleksandar Jakovljević
orcid.org/0000-0001-6512-4934
; Sveučilište u Beogradu, Stomatološki fakultet, Odsjek za patološku fiziologiju, Srbija
Sažetak
Svrha rada: Primarni cilj ove studije bio je ispitati potencijalnu povezanost između delecijskih polimorfizama za glutation S-transferazu (GSTT1/GSTM1) i pojave apikalnog parodontitisa (AP) u populaciji pacijenata u dvama sveučilišnim centrima: Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Banjoj Luci u Bosni i Hercegovini i Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu u Srbiji. Materijali i metode: U studiji je sudjelovalo 200 pacijenata s AP-om u eksperimentalnoj skupini i 250 zdravih osoba bez APa u kontrolnoj skupini. Kao izvor genomskoga DNK, od svakog pacijenta uzeti su sterilni brisovi bukalne sluznice. Genotipizacija delecijskih polimorfizama GSTM1 i GSTT1 provedena je multipleksnom lančanom reakcijom polimeraze (PCR). Rizik od nastanka AP-a, s obzirom na genotipove, procijenjen je na temelju omjera mogućnosti (OR) i 95-postotnog intervala pouzdanosti (CI) koji su izračunati bezuvjetnom logističkom regresijom. Rezultati: Postojale su značajne razlike u demografskim karakteristikama između ispitivanih skupina (p = 0,446, p = 0,154). Deletirane verzije GSTM 1 i GSTT 1 bile su povezane s 3,05 puta većim, odnosno 5,69 puta većim rizikom za pojavu AP-a (OR = 3,05, 95 % CI = 2,07 – 4,49, OR = 5,69, 95 % CI = 3,66 – 8,86, p < 0,001, p < 0,001). Istodobna pojava obiju deletiranih verzija bila je značajno veći rizik za nastanak AP-a (OR = 52,76, 95 % CI = 18,20 – 152,94, P < 0,001). Zaključci: Nositelji deletiranih genotipova za GSTT i GSTM te dvostruko deletiranih za GSTT/ GSTM podložniji su pojavi AP-a u populacijama ispitivanima u dvama centrima.
Ključne riječi
periapikalni parodontitis; genetski polimorfizam; glutation S-transferaza; Apeksni parodontitis, Naslijeđe, Oksidativni stres, Delecioni polimorfizmi, Glutation-Stransferaza
Hrčak ID:
335350
URI
Datum izdavanja:
15.9.2025.
Posjeta: 233 *