Preliminary communication
https://doi.org/10.47960/2712-1844.2025.11.273
Povratak otarima
Anto Ivić
; Mostar
Abstract
Posljedica ekspanzije Osmanlija bila je promjena društvenih odnosa i demografske slike na osvo-jenom području. Nakon nestanka Bosanskoga Kraljevstva, u početku neznatna, islamizacija je u XVI. stoljeću praćena uništavanjem katoličkih crkava ili prenamjenom u muslimanske bogomolje. Uz poprimanje orijentalnog islamskog karaktera urbanih centara, važan element sigurnosne stra-tegije osmanske države bila je kolonizacija. Time je mijenjana i konfesionalna struktura stanovni-štva. Brojnost katolika nakon ratova u XVII. stoljeću pala je na dotadašnji minimum i svedena na najuže područje do tada. U konfesionalno podijeljenom društvu sa specifično nastalim prostornim razmještajem stanovništva, s iznimkama rudarskih središta, katolici nastanjuju uglavnom pri-gradska i seoska područja. Slabije su imovinske i ekonomske moći. U nedostatku sakralnih ob-jekata, njihovo bogoslužje u malobrojnim preostalim župama odvijalo se pod otvorenim nebom. Na takvim mjestima, udaljenim od urbanih središta, često su prepoznatljivi stariji sakralni slojevi. Uočljiviji su na prostoru manje zahvaćenim migracijskim procesima i zamjenom stanovništva. Pojedine lokacije sačuvale su u nazivu imenicu oltar, odnosno arhaični oblik otar. Višestoljetna tradicija okupljanja katolika na takvim mjestima koju usmena predaja povezuje s predosmanskim razdobljem, ukazuje na specifičnost vjerske prakse katolika Hrvata pod Osmanlijama na području koje u 18. stoljeću pokriva Bosanski apostolski vikarijat.
Keywords
Misište; prijenosni oltar; sakralna slojevitost; Bosanski apostolski vikarijat
Hrčak ID:
335519
URI
Publication date:
1.10.2025.
Visits: 896 *