Izvorni znanstveni članak
Pedagogija religijske pedagogije
Marko Pranjić
Sažetak
Pošto je unutar sintagme religijske pedagogije bio zasebno obrađen pojam religije u svezi s njegovom relevantnošću za svaki a posebno religiozni odgoj, treba se osvrnuti i na onaj središnji, naime "pedagogiju" kako bi se što jasnije moglo reći o kakvoj je pedagogiji riječ. Autor je smatrao da je u tom slučaju najbolje krenuti od definicije pedagogije kao znanosti, bolje rečeno različitih definicija koje ipak u sebi nose nešto zajedničko, naime to da je ljudsko biće potrebno odgoja i da je kao takvo odgojivo. Nije mogao zaobići ni aktualno pitanje vezano uz opcije na tome području: pedagogija – odgojna znanost – odgojne znanosti, nastojeći iznijeti relevantne argumente koje navode različiti autori, iz različitih kulturnih i geografskih područja dajući prednost jednoj pred drugom ili stvarajući i pravdajući svoju vlastitu opciju.
Središnja tema autorova razmišljanja je odgajanik kojega se ne samo kao objekt nego i kao istinski subjekt mora uzimati u obzir provodeći odgojni proces što ga je nemoguće ostvariti ne osvrćući se na čovjeka-odgajanika, najmjerodavniji "filter" učinkovitosti odnosno zakazivanja programiranog odgojnog procesa. On svojom slobodnom voljom može blokirati ili otvoriti procese koji su pokrenuti izvana da bi djelovali na njegovu osobnost. Njegova je središnjost u odgoju bila stoljećima zanemarivana i obezvređivana, ali u najnovije vrijeme je toliko vrednuju svi teoretičari odgoja da se može govoriti o kopernikanskom zaokretu na području odgojne misli. Odgajanik, učenik nije više objekt, nego subjekt odgoja oko kojega se vrti općenito sva odgojna djelatnost, a naročito ona metodičko-didaktička. U tom smislu govori se o "odgoju po mjeri" odgajanika, o "odgoju usredotočenom na odgajanika".
Ključne riječi
religijska pedagogija; pedagogija; epistemologija; odgoj
Hrčak ID:
338118
URI
Datum izdavanja:
12.9.1995.
Posjeta: 169 *