Review article
https://doi.org/10.62284/s.32.4
Što je kanon ili imamo li pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti?
Sanja Nikčević
Abstract
Umjetnički kanon jest službeni popis najvrjednijih djela povijesti i sadašnjosti koje dijeli cijela Europa, ali i „upute” za prosuđivanje umjetničkog djela. On određuje vrjednovanje i interpretaciju starih djela i epoha, utječe na način pisanja novih djela, kao i na naše prosuđivanje svakog djela. No kanon je još važniji – on određuje naše poimanje stvarnosti. Od antike do danas umjetnički kanon glavne struje odražava vladajući svjetonazor i vode se velike bitke oko njega. U našoj kulturi kazalište je dva puta proizašlo iz svetog (antika i srednji vijek) i 15 stoljeća bilo je doslovno sveto, a i kasnije je zadržalo osnovnu bit (povezanost sa svetim) i funkciju osnaživanja, podučavanja i pročišćenja (katarza). U Europi od srednjeg vijeka vlada kršćanski svjetonazor, da bi nakon II. svjetskog rata u cijeloj Europi zavladao novi svjetonazor, tzv. sekularistički, kojem je osnovna karakteristika bila ateizam. Pod njegovim utjecajem uspostavljan je novi umjetnički kanon u koji nisu ušla najkvalitetnija djela, nego ona koja su se uklopila u novu sliku svijeta. Kao umjetnička vrijednost uspostavljena je „hrabra kritika društva”, ali samo ona koja sustavno destruira dotadašnju sliku Boga (umjetnički pravac koji to čini jest ekspresionizam), društva (realizam) i obitelji (modernizam). Iz kanona je kao „nevrijedno i ulagivanje publici”, kao „minorno i pučko” sustavno i namjerno prognano sve što afirmira građansko društvo ili vrijednosti kršćanskog svjetonazora, kao i sva četiri elementa kršćanske poruke (1. svijet ima smisla jer njime vlada milosrdni Bog, 2. postoji dobro i zlo, 3. junak ima slobodu izbora i 4. u slučaju lošeg izbora postoji mogućnost izlaza). U istom je paketu iz umjetničkog kanona izbačeno lijepo, dobro i istinito (koje je povezano sa svetim), tako da je proglašeno „kičem, licemjerjem i laži”. U takvom prikazu svijeta naravno da nije moguće imati ni katarzu. Sedamdeset i pet godina razaranja vrijednosti u europskoj umjetnosti dovelo je do slijepe ulice: publika bježi od umjetnosti koja samo ruši, a umjetnost postaje sve praznija i glasnija pa ili vrijeđa ili sablažnjava da bi dobila reakciju publike. Umjetnost (naročito kazalište) je važna u ljudskom životu jer utječe i na mozak (razum), i na osjećaje (srce), i na dušu (katarza) . Umjetnost oblikuje našu sliku o svijetu koja određuje i naše djelovanje, tako da uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ima vrlo ozbiljne posljedice na čovjeka. Iako se nije lako suprotstavljati glavnoj struji, ipak postoje i mogući izlazi iz toga, naročito u sferi odgoja i obrazovanja, upravo uz pomoć umjetnosti. Srećom, lijepo/dobro/sveto u umjetnosti živi i dalje na rubovi ma jer je nemoguće ugasiti pravu umjetnost i mi imamo pravo na nju.
Keywords
umjetnički kanon; europska kultura; svjetonazor; kršćanska poruka djela; književnost; kazalište
Hrčak ID:
339368
URI
Publication date:
23.11.2025.
Visits: 0 *