STRUČNI ČLANAK
025.8:004(497.5 Đakovo)„19“(054.034)
Andrea Heđi
Muzej Đakovštine Đakovo
Đakovo je od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća imalo četiri tiskare. Zahvaljujući njima u Đakovu su tiskane novine koje su donosile vijesti iz Đakova i Đakovštine. Rad donosi pregled digitaliziranih đakovačkih novina koje se nalaze u fondu Knjižnice Muzeja Đakovštine – njihovo uredništvo, motive izlaženja, političku, društvenu orijentiranost i tijek izlaženja. Najstarije nabavljene jesu Djakovačke hrvatske pučke novine. Glasilo hrvatske samostalne stranke, koje su tiskane od 1913. do 1914. godine, zatim Djakovačke pučke novine: Glasilo Hrvatske pučke stranke, koje su tiskane od 1920. do 1923. godine, Sokolski glas: Organ Sokolskog društva u Djakovu, od 1928. do 1931. godine, Hrvatska Djakovstina: tjedni informativni list, od 1937. do 1938. godine. U članku se definira pojam digitalizacija te njegove prednosti i mane kod digitalizacije zavičajnih novina.
Ključne riječi: đakovačke novine, zavičajne novine, tiskare, digitalizacija, knjižnica.
Uvod u ideju i realizaciju digitalizacije đakovačkih novina
Od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća u Đakovu su u svakom trenutku izlazile barem jedne novine koje su pratile događanja iz života grada i njegovog stanovništva. Ta je činjenica neizmjerno važna za današnje
proučavanje prošlosti Đakova. Problem njihovog korištenja nastaje zbog nedostupnosti sačuvanih primjeraka ovih novina i potrebe da ih se zaštiti od propadanja u fizičkom obliku pa ih oni koji ih posjeduju nerado daju na korištenje i nisu masovno dostupne. Jedan od načina kako učiniti novine dostupnijima je proces digitalizacije, odnosno prebacivanje sadržaja u neki drugi oblik. Digitalizacija je u tom kontekstu preduvjet učinkovite organizacije i prezentacije materijalnih i nematerijalnih tragova prošlosti koji oblikuju kulturnu memoriju i revitaliziraju baštinu kako bi ona postala dostupnija široj javnosti.1 Digitalizacija novina u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Zagreb2 u pravilu se provodi s mikrofilma. Novine koje smo mi nabavili dostupne su u originalnim primjercima upravo u NSK-u, kao i na mikrofilmu. Mikrofilmiranje je postupak preformatiranja sadržaja na kolutove mikrofilma koji su čitljivi putem čitača mikrofilma. Nabava opreme za mikrofilm zahtijeva ulaganje, ali korist je višestruka. Osobito jer se mikrofilm koristi za građu koja je krhka i često kao posredni medij prije digitalizacije odnosno skeniranja sadržaja. Dugogodišnja praksa pokazuje da je mikrofilmiranje prikladno za zaštitu intelektualnog sadržaja novina jer je mikrofilm kao medij trajan i postojan.3 U baštinskom smislu nama kao knjižnici zavičajnog muzeja važan je sadržaj novina, a ne medij na kojemu se on nalazi. Sadržaj novina koje se tiču Đakova i Đakovštine vrijedan je izvor informacija za istraživače i proučavatelje lokalne povijesti. Iz tog razloga odlučili smo nabaviti digitalizirane novine tiskane u Đakovu za fond Knjižnice Muzeja Đakovštine.
Djakovačke hrvatske pučke novine. Glasilo Hrvatske samostalne stranke
Djakovačke hrvatske pučke novine. Glasilo Hrvatske samostalne stranke
tiskane su u Đakovu, u tiskari Kraljević i drug, od 1. broja, koji je izašao 7.
prosinca 1913. godine, do posljednjeg, 34. broja, koji je izašao 25. srpnja 1914. Vlasnik i glavni i odgovorni urednik bio je Ivan Ribar. Posjedujemo sve brojeve ovih novina u digitaliziranom obliku. Djakovačke hrvatske pučke novine u prvom broju pišu o sebi sljedeće: „Dosadanji list, koji je izlazio pod naslovom ,Hrvatske pučke novine’ bio je zadnje dvije godine glasilom udružene međustranačke organizacije, koja se sastojala iz organizacije ovih stranaka: Hrvatske samostalne stranke, Starčevićeve stranke prava i Hrvatske seljačke stranke. Prekinućem pakta izmedju hrvatsko-srbske koalicije i Starčevićeve stranke prava na usta profesora g. A. Akšamovića, da oni istupaju iz medjustranačke organizacije, te da mole, da se dosadanje glasilo ,Hrvatske pučke novine’ obustavi jer da po pravilniku medjustranačke organizacije glasilo, ako se organizacija kao takova razidje, pripada Starčevićevoj stranci prava. Mi ne znamo da li će Starčevićeva stranka prava izdavati posebno svoje glasilo. Ćutimo ali potrebu u Djakovu i za naš kotar jednoga javnoga i pučkoga glasila. Toj potrebi kako smo dojako udovoljavali izdajući ‚Hrvatske pučke novine’ želimo i ubuduće da doskočimo izdavajući novi list pod naslovom: ‚Djakovačke hrvatske pučke novine’.”4 Na naslovnoj stranici prvog broja Djakovačkih hrvatskih pučkih novina stoje sljedeći podatci:
„Djakovačke Hrvatske Pučke Novine. Glasilo hrvatske samostalne stranke. Izlaze svake subote. Cijena im je 6 K. (kruna) na godinu. Pojedini broj stoji 10 fil. (filira), te se može dobiti u upravi – Tuživo i plativo u Djakovu. Uredničtvo i uprava nalazi se u Djakovu u Pašeničkoj ulici br. 7.”5 O Hrvatskim pučkim novinama koje su prethodile Djakovačkim hrvatskim pučkim novinama pisala je Margareta Matijević u članku koji se nalazi u Zborniku Muzeja Đakovštine iz 2021. godine. Njih zasad nemamo digitalizirane u fondu Knjižnice te ćemo ih zato izostaviti iz ovog članka. Neke od rubrika koje se ponavljaju u novinama jesu: Sud naroda, Domaće vijesti, Naši dopisi, Književnost, Hrvatski sabor, Slike iz Slavonije, Pokladna kronika zabava, Oproštaj, Razne vijesti, Društvena kronika, Sa našega korsa, Živjela Slavonija!, Širom svijeta, Javna zahvala, Naša Slavonija III, Causerije. Osim toga, pojavljuju se gospodarske vijesti, oglasi, reklame, domaće i svjetske političke teme. Djakovačke hrvatske pučke novine jasno su podržavale dr. Ivana Ribara u političkom angažmanu. Ove su novine imale potpisane članke i oglase,
bilo to osobno ime ili Organizacioni odbor u potpisu. Važan su izvor općih informacija, imena obrtnika i gospodarstvenika s područja Đakova i svjedok predratnog vremena.
Djakovačke pučke novine: Glasilo Hrvatske pučke stranke
Ove novine u prvom broju pišu o sebi sljedeće: „Ako uzmete u obzir razvoj organizacije Hrvatske Pučke Stranke u Djakovu, a pogotovo u okolici, to jest u našem kotaru – ne će vam biti čudno da smo u ovo doba skupoće pokrenuli svoje organizaciono glasilo. Politički se život razvija polako u
odredjene smjerove, koji se medjusobno jasno razlikuju već sada, ili će se barem u najkraće vrijeme jasno razlikovati. To je dobro – Valja zato u jednoj stranci, kakova je Hrvatska Pučka Stranka, skrbiti da s opširnim svojim programom u svim potankostima upozna što više one slojeve za koje ima pravo u prvom redu da se skrbi: a to je seljački, obrtnički i radnički stalež. Nijesu u tu svrhu dostatna samo glavna stranačka glasila. Prevelik je broj onih, koji prijekim okom gledaju organiziranje HPS, pa se ne žacaju podmotati joj ciljeve, koji su daleko od njenog programa. Čini nam se zato potrebnim u našoj okolini isticati načela HPS i braniti cilj od hotimičnog ili nehotičnog krivog tumačenja.”6
„...Prvi broj tiskan je 10. travnja 1920. u Biskupijskoj tiskari. Izdavao je konzorcij, a glavni je urednik Janko Poznić. Od 5. broja urednik je Ivan Sečkar. Na početku 1923. uređivao je novine Antun Janoši, a od 34. broja 1923. postao je urednikom Martin Wuscht.”7
„Đakovačke pučke novine izlazile su do kraja 1923. Nakon toga promijenile su ime i zvale su se Narodna obrana.”8 Na naslovnoj stranici stoje sljedeći podatci: „Djakovačke pučke novine. Glasilo Hrvatske pučke stranke. Izlazi svake subote. Pojedini broj stoji 1 Kr. Pretplata iznosi: Na cijelu godinu 48 Kr – na pol godine 24 Kr – mjesečno 4 KR -. Uprava i uredništvo nalazi se u Biskupijskoj tiskari – Kamo se i svi rukopisi šalju. Oglasi se računaju po – novinskom cijeniku – za priposlano plaća se jedna kruna po retku, plativo i utuživo u Djakovu.”9 Novine su izlazile subotom, na četiri stranice. Rubrike koje Djakovačke pučke novine sadrže jesu: Političke vijesti, Vijesti iz Djakova i okolice, Naši dopisi, Narodno gospodarstvo, Organizacioni vjesnik, Književnost, Iz katoličkoga svijeta, osim toga pojavljuju se i članci kao što su oglasi, reklame, pozivi, tisak Pučke stranke... Novine imaju potpisane autore imenima ili inicijalima i sadrže oglase i reklame za trgovce i obrtnike. Prema tome vrijedan su izvor informacija o političkom i gospodarskom životu poslijeratnih godina. Posjedujemo sve primjerke u digitaliziranom obliku, a posljednji je 52. broj iz 1923. godine, koji je izašao 31. prosinca.
Sokolski Glas: Organ Sokolskog društva u Djakovu
Na kraju 1928. Sokolsko je društvo pokrenulo Sokolski Glas: Organ Sokolskog društva u Djakovu. Novine su izlazile do kraja 1931. godine.
Odgovorni urednik od 1. broja do 34. broja bio je Adolf Rac. Od 35. broja urednik je privremeno Andro Morić, koji je novine uređivao četiri mjeseca, a potom je opet urednik Adolf Rac.10 Organ Sokolskog društva u Djakovu piše u svojem uvodnom broju: „Štampom se najvećima rasprostranjuju misli, pa je prema tome štampa ogledalo javnog mišljenja i važan socijalni faktor. I sokolstvo je kao narodna, kulturna i prosvjetna organizacija jedan vanredan faktor obzirom na svoju ideju i discipliniranost kao i na ostala Sokolska načela. Da uzmogne Sokolstvo svoje ideje proširiti medju narod ili ojačati članove ili posvetiti neupućene – potrebna mu je štampa.”11 U članku Krešimira Pavića nalazimo sljedeću informaciju o početku izlaženja Sokolskog Glasa: „Na kraju godine 1928. (iza atentata na Radića, a prije diktature) pokrenulo je Sokolsko društvo Sokolski glas ‚organ Sokolskog društva u Đakovu’, koje je vlasnik i izdavač. Prvi broj izašao je 3. studenoga u Kraljevićevoj tiskari. Izlazi svake subote na 4 str.”12
Na naslovnoj stranici pišu sljedeći podatci: „Sokolski Glas. Organ Sokolskog društva u Djakovu. Izlazi svake subote. Pojedini broj 1 Din i 50 p. Predplata za 1 mjesec 6 Din, za 3 mjeseca 18 Din. – Oglasi se zaračunavaju po cijeniku. Uredništvo i uprava nalazi se u tiskari M. Kraljević, ulica Bana Jelačića br. 14. – Rukopisi se ne vraćaju.”13
Hrvatska obrana: list za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život
Hrvatska obrana: list za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život. Novine su to koje su od 28. broja promijenile naziv iz Narodna obrana u Hrvatska obrana: list za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život. A za vrijeme Drugog
svjetskog rata tiskaju se od 11. svibnja 1941. godine, godište 1 (22), broj 1
(15) do posljednjeg broja 21 (35), tiskanog 5. listopada 1941. godine, kao Hrvatska obnova.14 Knjižnica Muzeja Đakovštine posjeduje digitalizirane brojeve Hrvatske obrane od 28. broja do broja 14., odnosno do promjene naslova ovih novina. Odgovorni urednik bio je Josip Pavlović, a list je tiskan u Biskupijskoj tiskari.
5. – Za inozemstvo dvostruko. Rukopisi se ne vraćaju. Uprava i uredništvo: Strossmayerov trg broj 10, kamo se i svi rukopisi šalju. Oglasi po cijeniku. Plativo i utuživo u Djakovu.”15
Hrvatska Djakovština: tjedni informativni list
Hrvatska Djakovština: tjedni informativni list počinje se tiskati početkom 1935. godine. Na naslovnoj stranici nalaze se podatci o cijeni i odgovornosti:
„Hrvatska Djakovština. Tjedni informativni list. Cijena 1 dinar. Izlazi
subotom. – Rukopisi se ne vraćaju – Oglasi prema cjeniku. – Pretplata: tromjesečno 18 dinara; godišnje 89 din. Plativo i utuživo u Djakovu. Uredništvo i uprava: Djakovo, Aleksandrova ulica 14.”17 Urednik je bio Dragutin Majer. Na naslovnoj stranici prvog broja piše: „Možda ova uvodna riječ ne bi bila ni potrebna, jer samo ime našega lista jasno govori tko smo i što smo... Pokrećemo ovaj list, da našem hrvatskom Djakovu i cijeloj hrvatskoj Djakovstini pružimo novine, koje će služiti javnim kulturnim, društvenim i uopće narodnim zahtjevima ovoga kraja... U našem radu i pisanju imat ćemo uvijek pred sobom želje, potrebe, dobrobit i napredak Djakova i Djakovštine. Svemu onome što se zbiva u javnom životu Djakova i cijele Djakovštine, kao i svemu onome što čitateljska publika želi da dozna bilo o kulturnim priredbama ili običnim najavama ili drugim javnim događajima, svemu tome posvetit će ‚Hrvatska Djakovstina’ svoju pažnju.”18 Ove su se novine tiskale od 1. broja u Bruckovoj tiskari. Budući da je Ivan Brandeker kupio njegovu tiskaru, novine su od 37. broja (23. listopada 1937.) tiskane kod njega.19 Hrvatska Djakovstina sadržavala je sljedeće rubrike: Politički pregled kod nas i na strani, Vijesti, Sport, Hrvatska Djakovstina kroz tjedan, Čitatelji pišu, kroz anale djakovačkog „Sklada”. Pojavljuju se oglasi, reklame, burza, in memoriam itd. Članci su često nepotpisani, potpisani inicijalima i nadimkom, a rijetko potpisani imenom i prezimenom. Hrvatska Đakovština prve su novine koje su objavile strip u četiri slike, a koji je zapravo bio reklama novina. Prve su novine koje s donijele popis đakovačkog stanovništva u 48. broju (9. travnja 1938.).20 Nakon 48. broja posjedujemo još samo dva broja koja su izašla nakon njega u 1938. godini, ti posljednji brojevi promijenili su i podnaslov u List za politiku, prosvjetu, društveni život i gospodarstvo, a na kraju godine novine su se ugasile.
Uloga digitalizacije u očuvanju pisane kulturne baštine
Digitalizacija je jedan od oblika suvremene tehnologije koji nam omogućuje izgradnju razvijenog društva. Kada se koristi oprezno i prema pravilima koja ne ugrožavaju izvorni oblik predmeta koji se digitalizira,
može biti od velike koristi i važnosti za budućnost sadržaja tog predmeta. Digitalizacija omogućuje sadržaju da postane dostupniji i sačuva se neovisno o fizičkom stanju i trajnosti tog predmeta. To je proces konverzije bilo kojeg fizičkog predmeta (knjige, novina, rukopisa...) u njegovu digitalnu presliku ili digitalnu inačicu (često se koristi i pojam digitalni surogat.)21 Najčešći razlozi digitalizacije jesu nedostupnost predmeta za slobodno korištenje i njegovo fizičko propadanje, pa joj se pristupa kako bi se sačuvao sadržaj tog predmeta.
Digitalizacija novina posebno je složen proces. Značaj digitalizacije novina sljedeći je: kulturološko-povijesno značenje novina, novine su jedan od najznačajnijih medija masovne komunikacije, često su jedini izvor informacija koje nisu nigdje drugdje zabilježene, potencijalno velik skup korisnika (povjesničari, novinari, studenti, učenici, široko čitateljstvo), izravna komunikacija materijala bez potrebe za interpretacijom kao što je to slučaj s muzejskim predmetima, konačnost volumena povijesnih novina koje su prestale izlaziti te time predvidiva konačnost digitalizacije. Kao izvorni materijal povijesne novine pripadaju vrlo zahtjevnoj, a time i izazovnoj građi za digitalizaciju. Često su velikog formata, oštećene, nezadovoljavajućeg tiska za digitalizaciju i izazov za osobe koje ih digitaliziraju.22 Rijetko su potpuno sačuvane kao godišta, oni primjerci koji jesu sačuvani nedostupni su široj javnosti, a mi kao kulturna institucija imamo dužnost sakupljati vrijednu zavičajnu građu, ukoliko je to moguće, i davati je na raspolaganje. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pohranjuje primjerke ovih novina u svojem fondu, ali oni su u zaštićenom dijelu i nisu dostupni javnosti zbog krhkosti i stanja materijala od kojeg su napravljeni i njihovo korištenje ubrzalo bi proces trošenja. Digitalizacija je iz tog razloga najbolje rješenje kako bismo ih mogli koristiti. Obratili smo se NSK-u s upitom o mogućnosti digitaliziranja i oni su nam rado pristali digitalizirati građu. Jedan dio građe bio je već pohranjen na mikrofilmu, dok je drugi morao biti skeniran iz izvornog oblika, samih novina. O cijeni je ovisilo i to skenira li se izvornik ili se prebacuje u fotografiju iz mikrooblika, što je bilo daleko jednostavnije i povoljnije. Digitalizaciju je olakšala činjenica što su autorska prava za novine koje se digitaliziraju
Zaključak
Prvi svjetski rat prekinuo je izlaženje gotovo svih novina26 te u periodu od 1914. do 1918. nije bilo novina u Đakovu.27 Nakon rata tisak je ponovno procvjetao i postojao do Drugog svjetskog rata, a u manjem opsegu i tijekom njega. Bruckova tiskara prestala je s radom prije Drugog svjetskog rata, a odmah nakon Drugog svjetskog rata Brandekerova je tiskara konfiscirana, Kraljevićeva je konfiscirana 1946., a iste godine donesen je Zakon o nacionalizaciji (6. prosinca 1946.) te je 1948. godine to učinjeno i s Biskupijskom tiskarom.28
S obzirom na okolnosti u kojima su djelovale, a zatim i prestale djelovati ove tiskare, novine koje su tiskale teško su mogle biti sačuvane. Rijetki primjerci pojedinih godišta koji su ipak sačuvani i dostupni za uvid nalaze se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja ima tešku zadaću čuvanja njihovog sadržaja za budućnost. Kako bismo došli u posjed đakovačkih novina, odlučili smo postupno digitalizirati đakovačke novine koje se nalaze u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Novinski papir često je napravljen od krhkog i nekvalitetnog materijala, velikog je formata pa se savija na pregibima i tijekom listanja. S godinama takav papir gubi svoju čvrstoću i postaje lomljiv, tisak blijedi i postaj isprekidan. Iz tog razloga prebacivanje sadržaja najbolje je i najdugoročnije rješenje za njihov opstanak. Format digitalizirane građe odgovora nam iz više razloga, a jedan od njih je i taj što ona fizički ne zauzima puno mjesta, lagana je i pristupačna za korištenje te ju je lakše učiniti dostupnom. Građa koja je digitalizirana može se pregledati u .jpg (oblik fotografije) ili .pdf formatu (oblik dokumenta) u Knjižnici Muzeja Đakovštine. U planu je nastavak digitalizacije đakovačkih novinskih naslova iz fonda NSK-a dok ne budemo imali sve naslove koje oni posjeduju.
SUMMARY
Andrea Heđi
DIGITIZED NEWSPAPERS FROM ĐAKOVO FROM THE LIBRARY COLLECTION HELD BY THE MUSEUM OF THE ĐAKOVO REGION
From the end of the 19th century to the middle of the 20th century Đakovo had four publishers. Thanks to them, newspapers were printed in Đakovo and brought news from Đakovo and the Đakovo region. This article provides an overview of digitized newspapers from Đakovo that are in the collection of the Đakovo Museum Library – their editorial staff, motives for publication, political and social orientation, and the course of publication. The oldest acquired ones are Djakovacke Hrvatske Pucke novine: Glasilo hrvatske samostalne stranke, which were printed from 1913 to 1914, then Djakovacke pucke novine: Glasilo Hrvatske pucke stranke, which were printed from 1920 to 1923, Sokolski glas: Organ Sokolskoga društva u Djakovu from 1928 to 1931, Hrvatska Djakovstina: tjedni informativni list from 1937 to 1938. The article defines the term digitalization and its advantages and disadvantages in the digitalization of local newspapers.