Review article
https://doi.org/10.29162/ANAFORA.v12i2.1
Krize, revolucije i ponavljanja kao modernističke strategije
Gábor Bednanics
orcid.org/0009-0008-3665-212X
; Eszterházy Károly Catholic University, Eger, Hungary
Abstract
Postoje li krize izvan modernizma ili je riječ o predodžbi ili događaju same modernosti? U očima povjesničara postojalo je više kriza koje su otvorile vrata brojnim mogućnostima za nove pothvate, a da pritom starije strategije nisu postale zastarjele. U eri postmoderne činilo se uobičajenim ismijavati ta visoko cijenjena vremenska shematska određenja, poput revolucija i kriza, koja su time gubila svoju vrijednost. Pojam „temporalnost” pokazao se kao međudjelovanje između podjela i diskontinuiteta, umjesto shvaćanja vremena kao trajnog i linearnog. No kad je oznaka „postmoderna” postala sumnjiva, različite vrste modernizama ponovno su počele dobivati na značaju. S teorijskog se stajališta korisno pozvati na problem krize u modernističkoj filozofskoj tradiciji. Filozofi poput Husserla, Adorna i Habermasa na svoj su način uveli krizu kao produktivnu mogućnost za izmjenu jednostavnog tijeka vremena. Za razliku od revolucija, krize mogu imati zajedničke elemente s prijašnjim obrascima. Tako se pokazalo da su se ponavljajući elementi onoga što je trebalo prevladati zadržavali iz ranijih razdoblja. U svom izlaganju želim istražiti mogućnost promatranja tih rascjepa u vremenu kao temeljnih struktura modernizma. Kriza, koja razdire povijesne trenutke, pomaže nam razumjeti kako se književna moderna može nositi s konkurentnim obrascima poput tradicije i inovacije, neujednačenih nastojanja i razvoja.
Keywords
modernizam, revolucija, temporalnost, kontinuitet, tradicija, rascjep u vremenu
Hrčak ID:
342954
URI
Publication date:
30.12.2025.
Visits: 478 *