Original scientific paper

https://doi.org/10.15644/asc60/1/9

Učinak ozona na adheziju bioaktivnih restaurativnih materijala in vitro

Federica Veneri ; Department of Surgery, Medicine, Dentistry and Morphological Sciences with Transplant Surgery, Oncology and Regenerative Medicine Relevance (CHIMOMO), University of Modena and Reggio Emilia, 42124 Modena, Italy *
Andrea Nobili ; Department of Engineering “Enzo Ferrari”, University of Modena and Reggio Emilia, 41124 Modena, Italy
Giovanni Bolelli ; Department of Engineering “Enzo Ferrari”, University of Modena and Reggio Emilia, 41124 Modena, Italy
Paolo Savadori ; Department of Surgery, Medicine, Dentistry and Morphological Sciences with Transplant Surgery, Oncology and Regenerative Medicine Relevance (CHIMOMO), University of Modena and Reggio Emilia, 42124 Modena, Italy
Tommaso Filippini ; Department of Biomedical, Metabolic and Neural Sciences, University of Modena and Reggio Emilia, 41124 Modena, Italy
Ugo Consolo ; Department of Surgery, Medicine, Dentistry and Morphological Sciences with Transplant Surgery, Oncology and Regenerative Medicine Relevance (CHIMOMO), University of Modena and Reggio Emilia, 42124 Modena, Italy
Luigi Generali ; Department of Surgery, Medicine, Dentistry and Morphological Sciences with Transplant Surgery, Oncology and Regenerative Medicine Relevance (CHIMOMO), University of Modena and Reggio Emilia, 42124 Modena, Italy

* Corresponding author.

Abstract

Cilj: U ovom preliminarnom istraživanju in vitro ispituje se kako različite formulacije ozona utječu na adheziju, površinsku topografiju i oslobađanje iona na sučelju dvaju pedijatrijskih bioaktivnih restaurativnih materijala. Materijali i metode: Standardizirane površine cakline i dentina (n = 96) dobivene iz ekstrahiranih humanih zuba randomizirane su u 8 skupina koje se razlikuju prema protokolu obrade (bez obrade, ozon u plinu, ozonirana voda, ozonirani gel) i prema restaurativnom materijalu (Fuji II LC, ACTIVA Bioactive Restorative). Adhezivna učinkovitost procijenjena je nakon 7 dana pohrane (HBSS, 37 °C) ispitivanjem smične čvrstoće veze (SBS) i mikroskopskom analizom načina loma. Hrapavost površine (Sa) mjerena je optičkom profilometrijom; elementarni sastav na sučelju analiziran je Ramanovom spektroskopijom te skenirajućom elektronskom mikroskopijom s energijski disperzivnim rendgenskim detektorima (SEM-EDX). Rezultati: Obrada ozonom nije značajno utjecala na SBS [srednja vrijednost 3,59 ± 3,23 MPa (min 0,05 MPa; max 11,69 MPa)] načine loma ni na hrapavost površine (p > 0,05 za sve domene). Kemijske analize nisu pokazale zamjetne razlike, uz moguću iznimku minimalnog oslobađanja fluorida. Zaključci: Neovisno o mediju primjene, tretmani ozonom nisu pokazali značajan učinak na kratkoročno adhezivno svojstvo ni za jedan restaurativni materijal, ni na kvalitetu vezivanja s caklinom i dentinom. Dodatno, nisu utjecali na površinsku topografiju, ni na potencijalnu bioaktivnost na sučelju ispitivanih materijala. No ti preliminarni rezultati ograničeni su na specifične eksperimentalne uvjete pa potrebna daljnja istraživanja prije donošenja bilo kakvih konačnih kliničkih preporuka.

Keywords

ozon; staklo-ionomerni cementi; kompozitne smole; čvrstoća veze; posmična čvrstoća; površinska svojstva; dentinski adhezivi; ispitivanje materijala; bioaktivnost, čvrstoća veze, minimalno-invazivna stomatologija, ozonska terapija, restaurativni materijali

Hrčak ID:

345358

URI

https://hrcak.srce.hr/345358

Publication date:

13.3.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 623 *