Original scientific paper

Znakovi vremena u digitalnom dobu: Teorijska i epistemološka konvergencija kršćanske i digitalne antropologije

Lucija Mihaljević ; Hrvatsko katoločko sveučilište, Zagreb. Hrvatska *

* Corresponding author.

Abstract

Polazeći od shvaćanja digitalnoga ne kao funkcionalnoga komunikacijskoga sredstva,
nego kao ambijenta svakodnevice, rad razvija zajednički analitički okvir kršćanske
i kulturne (digitalne) antropologije, čitan u koncilskom ključu »znakova
vremena«. Rad pokazuje da se, unatoč različitim epistemološkim polazištima, te dvije
antropologijske tradicije susreću u razumijevanju osobe kao relacijskoga i narativnoga
bića, oblikovanoga praksama, pripovijedanjem i odgovornošću u konkretnim
društvenim kontekstima. Usporednom analizom crkvenoga učiteljstva o komunikaciji
i suvremene digitalne antropologije razabire se njihova konvergencija na trima
razinama: identiteta, kulture i etike. Na razini identiteta obje perspektive ističu relacijski
i pripovjedni karakter sebstva, vidljiv u mikropraksama digitalne svakodnevice.
Na razini kulture mediji se razumijevaju kao okoliši koji strukturiraju percepciju,
autoritet i pripadanje, a ne kao neutralni kanali. Na razini etike obje antropologije
naglašavaju suodgovornost, slušanje i brigu za ranjive, nasuprot redukciji osobe
na mjerljive podatke. Kao normativno mjerilo ističe se communio, s naglaskom na
susret prije spektakla i zajednicu prije publike. Rad zaključuje da se u recipročnom
dijalogu kršćanske i kulturne antropologije oblikuju smjernice za odgovornu digitalnu
prisutnost usmjerenu prema dostojanstvu osobe i općemu dobru, uz kritičku
distancu prema sveprisutnoj metrifikaciji digitalne svakodnevice.

Keywords

kršćanska antropologija; digitalna antropologija; relacijski i narativni identitet; mediji kao okoliš; digitalna etika; znakovi vremena

Hrčak ID:

347267

URI

https://hrcak.srce.hr/347267

Publication date:

1.7.2026.

Article data in other languages: english

Visits: 0 *