Review article
https://doi.org/10.31664/zu.2025.116.06
Uz početke Trokutova Antimuzeja: dijalog, interaktivnost i subverzija
Dalibor Prančević
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Abstract
Ovaj rad analizira višeslojni koncept i praksu Antimuzeja Vladimira Dodiga Trokuta kao izniman primjer autorske intermedijalne strategije unutar suvremene umjetnosti, koja istodobno djeluje u prostorima stvaranja, prikupljanja, kontekstualizacije i otpora institucionalnim modelima reprezentacije. Iako Trokut pojam „antimuzej” formalno uvodi tek 1980., temeljne ideje koje ga oblikuju mogu se pratiti unatrag, do ranih 70-ih godina prošlog stoljeća, kada njegova sakupljačka i konceptualna djelatnost dobiva jasnu strukturu i koherentan oblik. Ključno mjesto u tom procesu zauzima atelijer „Peristil” u Splitu, koji funkcionira kao eksperimentalni laboratorij za razvoj prakse Antimuzeja koja će se kasnije artikulirati u podrumima Dioklecijanove palače. Trokutova pozicija na sjecištu umjetničkog, antropološkog i muzeološkog diskursa omogućuje oblikovanje specifične autopoetike u kojoj umjetnost postaje sredstvom konstrukcije alternativnih narativa i znanja. U tom se okviru umjetnik profilira kao stvaratelj, arhivist i epistemolog, a sam Antimuzej kao hibridni entitet — istodobno umjetnički projekt, osobna zbirka, prostor sjećanja i kritičkog mišljenja — koji promiče marginalizirano, afektivno i nekanonizirano kao legitimne izvore kulturnog značenja.
Keywords
Antimuzej; Vladimir Dodig Trokut; atelijer „Peristil”; intermedijalna praksa; umjetnički arhiv; epistemologija svakodnevice, autoetnografija
Hrčak ID:
350180
URI
Publication date:
1.7.2025.
Visits: 0 *