Izvorni znanstveni članak
Actio ad exemplum institoriae
Mirela Šarac
Sažetak
Prema vladajućem mišljenju u romanističkoj znanosti uvođenje tužbe ad exemplum institoriae actionis (actio quasi institoria) zasluga je pravnika Papinijana. Actio quasi institoria nastala je analognim proširenjem poslovodstvene tužbe {actio institoria). Papinijan nije imao izravnih preteča u stvaranju nove tužbe. Papinijanova novina sastoji se u tome što je procurator tretiran slično kao institor. Premda su procurator i institor različite kategorije, sličnosti koje postoje između njih omogućile su ustanovljavanje nove tužbe. Papinijan je pri tome poduzeo dva koraka: nakon tehničkog prokuratora (procurator praepositus) proširio je primjenu a.q.i. i na procuratora quasi praepositusa, što je bilo moguće u slučajevima kada je procurator bez praepositio, ali temeljem mandata ugovorio s trećim. Dodatni zahtjev je znanje trećega o mandatnom odnosu jer treći zaključuje obvezu pouzdavajući se u mandanta. A.q.i. počiva na povjerenju koje procurator i dominus pobuđuju kod trećega zbog čega je zaštita povjerenja odlučujuća za uvođenje a.q.i. Justinijanovi kompilatori pokušali su ustanoviti odgovornost dominusa kod djelovanja, ne samo prokuratora nego bilo koje slobodne osobe, na što ukazuju mnogobrojne interpolacije. Ali, njihov doprinos na području neposrednog zastupanja ograničio se na proširenje iznimki koje je uveo Papinijan; ni oni nisu htjeli dopustiti neograničeno obvezivanje putem slobodnih osoba. Mandatar je mogao neograničeno obvezati mandanta samo u slučajevima preuzimanja zajma i prodaje robe.
Ključne riječi
actio guasi institoria; rimsko pravo
Hrčak ID:
37836
URI
Datum izdavanja:
15.11.2006.
Posjeta: 1.329 *