Bogoslovska smotra, Vol. 36 No. 2, 1966.
Izvorni znanstveni članak
„Nova moralka"
Jordan Kuničić
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Drugi vatikanski koncil nije bio »koncil radikalne reforme«, ali se s punim pravom može nazvati »koncil obnove« — rekao je Pavao VI dne 23. XII prošle godine pred kardinalima i prelatima Rimske Kurije. A svaka obnova, znamo, traži žrtve, nameće posebne dužnosti. Toga je Crkva sasvim svjesna.
U tu atmosferu »obnove« može se uklopiti i ovo pitanje »nove moralke«. Kada čovjek čuje izraz »nov« ili »nova«, u ovom slučaju »nova moralka«, u duši mu kao korelat odjekuju vibracije ugodnih osjećaja, kao što ga obuzima ugodno čuvstvo netom čuje izraze »napredak«, »sloboda«, »patriotizam« i slične čarobne parole. Izraz »nova« moralka možda mu u duši pobuđuje osjećaj nekog rasterećenja, barem prolaznog. Kako? Jednostavno. Dovoljno je da čovjek sebi postavi upit: nijesu li Mojsijeve Ploče dotrajale? »Usualis« ili tradicionalna moralka s mnogim teretima pomirila se da pođe u časnu mirovinu ...?
Prolazna i varava nada. Stari pjesnik kao da tom čovjeku postavlja ironični upit-pouku o nadi. Pjesnik, dijalogizira s pojmom i s osjećajem nade: »Tko se rodi, kom ti ne ugodi — tko li ostari, kog ti ne prevari.« Ta nada dovodi neke umove današnjice do zanosa, do nekog paroksizma. Čini im se da ih je u idejnom pogledu Fortuna počastila više negoli XIII stoljeće, renesansu ili koju drugu tjemenu točku povijesti. Došlo je vrijeme, misle i nadaju se oni, da u ime naučnog gledanja na čovjeka, u ime nove psihologije, duhovno ozdravimo čovjeka od toksičkog zadaha one legalističke moralke, moralke zabrana-zapovijedi, zakona-propisa, a da na njenim ruševinama osnujemo potpuno novu moralku, moralku spontanosti, velikodušnosti i ljubavi.
Ključne riječi
Hrčak ID:
41462
URI
Datum izdavanja:
14.2.1967.
Posjeta: 1.122 *