Original scientific paper

Protoslavensko *j, Van Wijkov zakon i ē-osnove

Frederik Kortlandt ; Department of comparative linguistics, Leiden University

Abstract

Gubitak i uspostava fonema /j/ ima važnu ulogu u razvoju protoslavenskoga jezika. Nakon kontrakcije vokala u zanaglasnim slogovima, Diboova zakona i pojave novoga /j/ u istočnom, južnom i zapadnoslavenskom jeziku moguće je da su u nekom razdoblju supostojali kontrahirani i nekontrahirani oblici. Prema Diboovu zakonu imamo *voļȃ < *vòlja, ali *rolьjà < *orlь̀ja, prema kontrakciji *roļá u slovinskom rolåu, staropoljskom rolå. Gubitkom distinktivnoga tona došlo je do spajanja dviju paradigmi, a kao rezultat toga većina imenica prijašnjega tipa preuzela je akcentuaciju potonjega. Slavenske deverbalne ja-osnove izvorno su proterodinamičke ī/jē- osnove. Proterodinamičke imenice *dūšà (c) i *zorjà (c) vjerojatno su zadržale izvornu akcentuaciju. Druge proterodinamičke jā-osnove očigledno su preuzele akcenatski obrazac deverbalnih ā-osnova.

Keywords

protoslavenski jezik; Van Wijkov zakon; Diboov zakon; <i>ē</i>-osnove

Hrčak ID:

141870

URI

https://hrcak.srce.hr/141870

Publication date:

17.7.2015.

Article data in other languages: english

Visits: 1.989 *