Review article

Mogućnosti analize mekih tkiva u ortodontskoj dijagnostici

Sandra Milošević
Marina Varga
Mladen Šlaj

Abstract

Nakon što je tridesetih godina prošlog stoljeća standardizirana rendgenkefalometrijska tehnika, važnost mekih tkiva došla je u drugi plan, a odlučujući čimbenik u analizi lica postali su dentoskeletni odnosi. Tek se početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća počelo shvaćati da bi odnos između mekih tkiva i skeletalnih struktura mogao biti potpuno različit. Mnogobrojna istraživanja koja su se bavila psihološkim aspektom malokluzija pokazala su da se pacijenti ne bi trebali tretirati isključivo prema rigidnim dentoskeletalnim standardima. Ortodonti i maksilofacijalni kirurzi posljednjih godina tijekom planiranja terapije sve više promatraju meka tkiva te se oslanjaju više na kliničku sliku nego na kefalometrijsku analizu, s obzirom na to da isključivo oslanjanje na kefalometrijsku analizu ponekad može završiti neželjenim izgledom lica. U pregledu literature su radovi autora koji su se bavili proučavanjem i analizom mekih tkiva, utjecajem ortodontske terapije na meka tkiva te promjenama na mekim tkivima koje nastaju kao posljedica rasta i razvoja.

Keywords

ortodoncija; ortopantomogram

Hrčak ID:

16566

URI

https://hrcak.srce.hr/16566

Publication date:

15.9.2007.

Article data in other languages: english

Visits: 3.295 *