Review article

https://doi.org/10.21860/medflum2017_179753

Epigenetika i depresivni poremećaj

Hrvoje Lepeduš orcid.org/0000-0001-9329-7007 ; Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek
Kornelija Mikulaj ; Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek
Koraljka Gall Trošelj orcid.org/0000-0001-7501-7614 ; Zavod za molekularnu medicinu, Laboratorij za epigenomiku, Institut Ruđer Bošković, Zagreb

Abstract

Veliki depresivni poremećaj (MDD, od engl. Major Depressive Disorder) jedan je od najčešćih psihosomatskih poremećaja, sa snažnom tendencijom porasta broja oboljelih. Do 2020. godine mogao bi postati drugi najveći zdravstveni svjetski problem. Uzroci nastanaka bolesti, kao i klinička slika, vrlo su složeni. Ovakva složenost posljedica je aktivnosti velikog broja gena, od kojih svaki „pridonosi“ nastanku i izražaju bolesti s relativno malim udjelom. Sve veći broj rezultata mnogih studija upućuje na važnost epigenetičkih mehanizama regulacije aktivnosti gena, kao poveznicu bioloških i drugih čimbenika koji se povezuju s nastankom depresije. Većina istraživanja pokazuje uzročno-posljedičnu vezu između različitih bioloških i psihosocijalnih čimbenika, s jedne strane, te međuovisne promjene obrazaca metilacije/demetilacije molekule DNK i promjene koda histona, s druge strane. Sve je više podataka o značajnoj ulozi različitih nekodirajućih molekula RNK u nastanku depresivnog poremećaja. Konačno, pokazalo se da mnogi antidepresivi djeluju na epigenom. Ovaj učinak otvara potpuno novo poglavlje u razumijevanju patogeneze i epigenetičke podloge liječenja depresivnog poremećaja.

Keywords

antidepresivi; epigenetika; stres; veliki depresivni poremećaj

Hrčak ID:

179753

URI

https://hrcak.srce.hr/179753

Publication date:

1.6.2017.

Article data in other languages: english

Visits: 4.542 *