Review article
Nova zakonska regulacija uzdržavanja u Republici Sloveniji
Barbara Novak
Abstract
Najnovije izmjene slovenskog zakonodavstva o obiteljskom pravu bile su prijeko potrebne, budući da su praktički iste materijalnopravne odredbe o uzdržavanju iz Zakona o braku i obiteljskim odnosima bile na snazi od godine 1977. U preko dvadeset godina njehove primjene kazuistika je učinila vidljivim brojne nedostatke i zakonske rupe. Razvoj pravne teorije s jedne strane i promjene u društvenom okruženju nakon osamostaljenja Republike Slovenije s druge nametnule su nova pitanja (npr. smiju li stranke sklopiti vlastiti sporazum o uzdržavanju u obliku bilježničkog zapisnika).
Kazuistički kao i djelovanjem socijalnih službi u praksi nastojalo se predmete uzdržavanja o kojima je zakon šutio riješiti analognom primjenom individualnih načela i pravila obiteljskog prava. Takva nepisana pravila umanjivala su transparentnost regulacije uzdržavanja i time pravnu sigurnost građana. U pojedinim slučajevima tako su čak nastala nova pravila. Takvo pravno uređenje prava na uzdržavanje, koje je egzistencijalno pravo, nije više bilo prihvatljivo, te je to područje koje može imati teške posljedice za život kako ovlaštenika tako i obveznika uzdržavanja trebalo što prije iznova urediti. Stoga je izmijenjena pravna regulacija uzdržavanja kao i odnos između roditelja i djeteta.
Bračni drug koji ne raspolaže potrebnim sredstvima za život te je nezaposlen bez vlastite krivnje i nadalje zadržava pravo na uzdržavanje od strane drugog bračnog druga i nakon rastave. Takav zahtjev može istaknuti bilo tijekom brakorazvodnog postupka bilo u zasebnom postupku u roku od jedne godine od pravomoćnosti rastave. Uzdržavanje se priznaje ovisno o potrebama podnositelja zahtjeva i sposobnosti obveznika uzdržavanja kao mjesečni predujam. U iznimnim slučajevima uzdržavanje se može dodijeliti kao jednokratnu isplatu ili na drugi način, ako to ne predstavlja nepravedno opterećenje za uzdržavanog i uzdržavatelja. Bračni drugovi mogu tijekom brakorazvodnog postupka međusobno dogovoriti uzdržavanje. Takav dogovor sklapa se u obliku izvršnog bilježničkog zapisnika kod javnog bilježnika.
Obveza uzdržavanja između djeteta i roditelja i nadalje je uzajamna. Roditelji su dužni uzdržavati svoju djecu, a punoljetna djeca su dužna podupirati svoje roditelje ako nemaju dovoljno sredstava za život niti ih mogu namaknuti.
Roditelji su dužni uzdržavati svoju djecu obično do punoljetnosti. Nihova se sposobnost uzdržavanja ocjenjuje prema materijalnim i proizvodnim mogućnostima. Iznos uzdržavanja mora biti dovoljan da jamči dobrobit djeteta. To znači da mora biti primjeren uspješnom cjelokupnom razvoju djeteta. Punoljetno dijete roditelji moraju uzdržavati samo onda ako je u punoj izobrazbi. Formalna pozicija djeteta u izobrazbi nije mjerodavna za obvezu uzdržavanja. Razdoblje do kada osoba koju uzdržavaju roditelji ima pravo na uzdržavanje sada je ograničeno na 26 godina. I uzdržavanje djeteta može se riješiti sporazumno. Roditelji mogu pred sudom sklopiti sporazum o uzdržavanju maloljetne djece. Sporazumi o uzdržavanju punoljetne djece sklapaju se pred javnim bilježnikom u obliku izvršnog bilježničkog zapisnika, što vrijedi i za sporazume o uzdržavanju između punoljetnih osoba, npr. sporazum o uzdržavanju između bračnih drugova ili neuzdržavanih roditelja.
Keywords
obiteljsko pravo; autonomija stranaka; uzdržavanje; , zaštita djece; jednakost bračnih drugova
Hrčak ID:
17487
URI
Publication date:
10.11.2007.
Visits: 3.075 *