Original scientific paper
https://doi.org/10.31299/hrri.53.1.8
Specifične teškoće učenja i cerebelarna teorija - uvid u zadatke ravnoteže i motorike
Mirjana Lenček
; Edukacijsko-rehabilitacijski fakutlet Sveučilišta u Zagrebu
Mateja Usorac
Jasmina Ivšac Pavliša
; Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za oštećanja sluha
Abstract
Među poznatim objašnjenjima disleksije, jedne od najčešćih specifičnih teškoća učenja, jest pretpostavka cerebelarnog nedostatka koju su predložili Nicolson i Fawcett (1996, 1999). Autori teorije smatraju da djeca s disleksijom imaju nedostatnu automatizaciju vještina. Niz istraživača utvrdio je da sposobnost automatizacije ovisi o aktivnosti cerebeluma. Poremećaji u razvoju cerebeluma mogu dovesti do problema u čitanju i pisanju, a ove teškoće predstavljaju ključna obilježja disleksije (kao i drugih specifičnih teškoća učenja) te su u skladu s pretpostavkom o ulozi cerebeluma u jezičnim vještinama. Cerebelum se tradicionalno smatra motoričkim područjem, tako da zadaci ravnoteže i motorike mogu dobro ukazivati na probleme u njegovu funkcioniranju. Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoje li razlike u izvođenju zadataka ravnoteže i motorike između skupine učenika sa specifičnim teškoćama učenja (32) i skupine učenika urednog razvoja (32). Istraživanjem se nastojalo utvrditi i postoji li povezanost između vještine čitanja i uspjeha u ravnoteži i motoričkim zadacima kod svih 64-ero ispitanika – učenika četvrtih razreda osnovnih škola u Zagrebu. Svi učenici ispitani su zadacima oblikovanima prema istraživanjima Yap i van der Leij (1994) i Ramusa i suradnika (2003). Rezultati Mann Whitney U testa pokazali su statistički značajne razlike između učenika sa specifičnim teškoćama učenja i učenika urednog razvoja na zadatcima ravnoteže i motoričkih postignuća. Učenici urednog razvoja postižu više ukupne rezultate na zadacima ravnoteže i motorike od učenika sa specifičnim teškoćama učenja. Ovi rezultati podupiru hipotezu cerebelarnog deficita kroz postojanje teškoća u izvođenju zadataka ravnoteže i motoričkih zadataka kod učenika sa specifičnim teškoćama učenja. Prema rezultatima Spearmanovog koeficijenta korelacije vidljivo je da postoji statistički značajna povezanost između uspješnosti rješavanja zadataka ravnoteže i motorike i zadataka čitanja. Daljnja istraživanja omogućila bi jasnije određivanje povezanosti vještine čitanja i postignuća na zadacima ravnoteže kao i veze čitanja i rezultata na motoričkim zadacima. Ona su potrebna i za pojašnjenje razloga i uzroka povezanosti ovih vještina.
Keywords
specifične teškoće učenja; cerebelarna teorija; ravnoteža; motorika
Hrčak ID:
183843
URI
Publication date:
6.7.2017.
Visits: 4.313 *