ANALIZA SUSTAVA POTICANJA PODUZETNIŠTVA NA EUROPSKOJ, HRVATSKOJ I LOKALNOJ RAZINI

2.1 Trendovi sektora malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji, Hrvatskoj i Rijeci

Istraživanje percepcija građana 27 država EU-a i građana SAD-a provedeno 2012. godine pokazalo je da 51 % ispitanika u SAD-u preferira samozapošljavanje, nasuprot samo 37 % građana EU-a, dok je pretkrizne 2007. godine taj odnos bio 61 % u SAD-u prema 45 % u EU-u (European Commission 2007:3 i2012 a:2). U 2012. godini 54 % hrvatskih građana smatralo je samozapošljavanje poželjnim, no 80 % nije vjerovalo da je ono izvedivo, što upućuje da poduzetnički jaz postoji i u Hrvatskoj (Ministarstvo poduzetništva i obrta 2013 a:2). U nastavku je dat pregled i analiza dijela pokazatelja poduzetničke aktivnosti, strukture zastupljenosti zaposlenih, te udjela u BDP-u, prema veličini poduzeća u EU-u, Hrvatskoj i gradu Rijeci.

Iztablice 1 vidljivo je da Hrvatska zaostaje za prosjekom EU-27 prema svim pokazateljima, izuzev stope samozapošljavanja, postotka osoba s namjerom pokretanja posla u sljedeće tri godine, te postotka osoba koje smatraju da školsko obrazovanje pomaže u razvoju poduzetničkog stava (u tablici označeni masnim brojkama).

Prema rangiranju koje se provodi u sklopu istraživanja Global Entrepreneurship Monitora Hrvatska pripada skupini ekonomski srednje razvijenih država koje svoj razvoj temelje na efikasnosti, no i u toj skupini svi TEA pokazatelji⁵ za Hrvatsku ispod su prosjeka skupine, izuzev tzv. ‘motivacijskog indeksa’, odnosno omjera TEA prilika i TEA nužnosti u 2008. godini (otisnuto masno utablici 2). Zaostatak je još značajniji u odnosu na vodeće države skupine, a posebno u odnosu na sveukupno najbolje države (stupac ‘Najviši rezultat’ utablici 2). Pritom prosjek TEA pokazatelja skupine gospodarstava temeljenih na efikasnosti raste u razdoblju recesije (2008. – 2011.), dok istovremeno u Hrvatskoj opada u svim kategorijama.

Oba prikaza (tablica 1 za europsku itablica 2 za svjetsku razinu), ukazuju da Hrvatska zaostaje u većini pokazatelja poduzetničke aktivnosti.

Grafikon 1. Kretanje zaposlenosti u MSP-u i velikim poduzećima u EU-u tijekom recesije

Izvor:European Commission, 2013:18

Iz prikaza kretanja zaposlenosti u EU-u nagrafikonu 1 uočava se da je kriza snažnije utjecala na pad zaposlenosti u velikim poduzećima na početku krize (2008. – 2010.), no i da se zaposlenost u velikim poduzećima brže oporavlja u odnosu na MSP (2010. – 2012.). Kretanja u pogledu zaposlenosti i udjela u BDP-u u Hrvatskoj u vrijeme ekspanzije (2002. – 2008.) i u vrijeme krize (2008. – 2011.) prikazana su utablici 3.

Podaci utablici 3 ukazuju na rast zaposlenosti u MSP-u (posebno mala poduzeća), te rast udjela BDP-a MSP-a prije krize, u odnosu na pad u oba pokazatelja kod velikih poduzeća. U recesiji sva poduzeća smanjuju broj zaposlenih, no velika poduzeća iskazuju (indeksno) veću otpornost u pogledu pada zaposlenosti, što dijelom prati trend kretanja zaposlenosti u velikim poduzećima u EU-u prikazan nagrafikonu 1.

Pored trendova vidljivih iztablice 3, treba naglasiti i da su državne i lokalne potpore namijenjene razvoju MSP-a u Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do 2010. godine iznosile 1,48 % sveukupnih potpora, dok su, primjerice, potpore za brodogradnju i promet/prijevoz (gdje su pretežno zastupljena velika poduzeća), imale udjel od čak 35,3 %, tj. MSP-u daju veći povrat po kuni dodijeljene potpore (ACE International Consultants S. L. i partneri, 2012:67). Istovremeno prosječna dodana vrijednost po zaposleniku u cijelom sektoru MSP-a iznosila je 11.861 eura u 2011. godini (od 9.824 eura u mikro, preko 13.829,5 eura u malim do 12.505. eura u srednjim poduzećima), dok u velikim poduzećima iznosi 17.715 eura. U sektoru MSP-a 10 novih članica Europske unije (iz 2004.) su uspješnije u odnosu na Hrvatsku i ostvaruju prosječno 15.947 eura, dok 17 ‘starih’ članica ostvaruje čak 50.958 eura dodane vrijednosti po zaposleniku. Prema podacima FINA-e sektor MSP-a u Hrvatskoj čini 44 % ukupnog izvoza za 2012. godinu u usporedbi s 40 % 2010. godine. Prema podacima FINA-e sektor MSP-a čini 44 % ukupnog izvoza za 2012. godinu (40 % u 2010. godini). Pritom mikropoduzeća čine 8 % ukupnog izvoza u Hrvatskoj (u 2012. godini), mala poduzeća 13 %, a srednja 23 % ukupnog hrvatskog izvoza (ACE International Consultants S. L. i partneri, 2013:8-9 i 15). U nastavkutablica 4 prikazuje promjene strukture poduzeća i zaposlenih u Hrvatskoj i EU-u.

Disproporcije uočljive natablici 4 u pogledu udjela broja poduzeća i broja zaposlenih u MSP-u između Hrvatske i Europe (16 članica) u 1990. godini, brzo su nestale nakon političkih promjena i prelaska Hrvatske na tržišno gospodarstvo, te se tijekom 1990-ih (već u 1995.) značajno približile strukturi u europskim državama, da bi danas (2013. godine), Hrvatska imala strukturu gotovo identičnu onoj u EU27, kako po udjelu broja poduzeća, tako i broju zaposlenih u pojedinoj kategoriji veličine poduzeća. Pritom treba naglasiti da sektor MSP-a ima različit utjecaj na zapošljavanje po pojedinim djelatnostima i državama EU-a. Tako u djelatnosti rudarstva i vađenja u EU-u sudjeluje s oko 30 %, a u djelatnosti građevinarstva i poslovanja nekretninama s preko 85 %, dok MSP čine od 52,3 % svih zaposlenih u Velikoj Britaniji, do 85,8 % u Grčkoj (European Commission, 2013:12-14). Utablici 5 slijedi analiza kretanja strukture prema veličini poduzeća, broju zaposlenih i veličini ukupnih prihoda u gradu Rijeci.

Prikaz natablici 5 ukazuje da riječko gospodarstvo strukturom prema veličini poduzeća slijedi hrvatske trendove, budući već u 1995. godini dosiže razinu udjela MSP-a koju imaju i europska gospodarstva, dok je iz udjela u broju zaposlenih još uvijek vidljiva tranzicija gospodarske strukture iz ranije prevladavajućih velikih poduzeća, čije je učešće u broju zaposlenih u 1995. godini (56,6 %) gotovo na razini europskog prosjeka iz 1990. godine (60,59 %). Udjel broja MSP-a (99,7 %), kao i broja zaposlenih u MSP-u (64 %) u 2012. godini u Rijeci nadmašuje nacionalnu razinu, što upućuje na još izraženiju prisutnost usitnjavanja velikih gospodarskih subjekata (u odnosu na ostatak Hrvatske), koji su početkom 1990-ih dominirali riječkim gospodarstvom. Zastupljenost pojedinih djelatnosti u riječkom gospodarstvu prikazana jetablicom 6.

Podaci o ukupnim prihodima najznačajnijih djelatnosti natablici 6 u desetogodišnjem razdoblju i to od 2002., preko posljednje pretkrizne 2007., do 2012. godine (najnoviji dostupni podaci), prikazani u obliku skraćene top-liste formirane temeljem podataka o ukupnim prihodima za 2012. godinu, jasno ocrtavaju utjecaj krize u djelatnostima građevinarstva i poslovanja nekretninama, kao i zadržavanje strukture djelatnosti u kojima prevladava: trgovina (od 46,4 % u 2002. do 38,7 % udjela u 2012. godini), prerađivačka industrija (od 24 % u 2002., preko 19,8 % u 2007. i 23,6 % u 2012. godini), te prijevoz, skladištenje i veze (od 12,9 % u 2002. godini do 16,6 % u 2012. godini). Nadalje, ovakva struktura ukazuje da su u Rijeci najzastupljenije djelatnosti u kojima na razini Hrvatskih MSP-a imaju najveći udjel ukupnog broja zaposlenih u MSP-u (ACE International Consultants S. L. i partneri, 2013:12 i 28): trgovina s 18,26 % i prerađivačka industrija s 18,15 % ukupno zaposlenih u MSP-u. Ovakva struktura dodatno naglašava važnost podupiranja razvoja MSP-a na lokalnoj razini.

2.2 Evolucija uloge malih i srednjih poduzeća

U eri dominacije velikih poduzeća u 1960-ima i 1970-im godinama studije provedene u SAD-u i zapadnoj Europi pokazale su da su mala i srednja poduzeća (Audretsch, 2003:6):

No od početka 1970-ih trendovi razvoja krenuli su u suprotnom smjeru. Velika poduzeća racionaliziraju poslovanje kroz restrukturiranje, outsourcing ili downsizing, a broj vlasnika samostalnih poduzeća raste u OECD državama od 29 milijuna 1972. godine do 45 milijuna u 1998. godini (European Commission, 2003:4). Od početka 70-ih godina 20. stoljeća započela je najveća ekspanzija MSP-a, koji dobivaju sve značajniju ulogu, a njihova razina konkurentnosti jača, kako u odnosu na velika poduzeća, tako i kroz uključivanje u suvremenu globalizaciju poslovanja. Kao četiri ključna doprinosa malih poduzeća tržišnom gospodarstvu izdvajaju se (Deželjin et al., 2002:232-233): otvaranje novih radnih mjesta, doprinos procesu tehnoloških promjena, doprinos regeneraciji zdrave konkurencije između poduzeća različitih veličina unutar grane nacionalnog gospodarstva i na međunarodnom planu, te bogatstvo ponudbenih sadržaja pogotovo na domaćem tržištu. Nove teorije industrijske evolucije (pretežno u prvoj polovici 1990- ih) osigurale su okvir koji poduzetništvo dovodi u pozitivnu vezu s generiranjem ekonomskog rasta, nasuprot tradicionalnim teorijama koje su zastupale stav da poduzetništvo usporava ekonomski rast. Naime, tradicionalni pristup zastupa stav da novo znanje nema važnu ulogu, već rast diktira statična učinkovitost temeljena na iskorištavanju ekonomije obujma. Suprotno tome nove dinamične teorije ističu ulogu znanja koje je neizvjesno, asimetrično i povezano s visokim transakcijskim troškovima, te divergencije nastaju u različitoj procjeni vrijednosti novih ideja. Fokus ovih teorija se prenosi na promjene kao središnji fenomen, uz inovativne aktivnosti kao glavnu manifestaciju promjena. Prevladavajuće mjere utjecaja poduzetništva na ekonomske performanse su: rast zaposlenosti i opstanak, a ostale: prihodi, izvoz, razina plaća, inovativnost i proizvodnost, te povremeno profitabilnost (zbog negativnog utjecaja primjene različitih računovodstvenih pristupa), zadovoljstvo vlasnika i zaposlenika. U 1980-ima i 1990-ima niz mjerenja osigurao je brojne dokaze o pozitivnoj i čvrstoj povezanosti poduzetništva i ekonomskih performansi i to prema svim indikatorima u različitim razinama istraživanja, od individualaca do ustanova, poduzeća, industrija, geografskih klastera, regija, država pa i skupina država u Europi i SAD-u (Audretsch, 2003:10-13).

2.3 Značaj poduzetništva u ekonomskom razvoju Europske unije

Era dominacije MSP-a proširila se na EU te su do početka 1990-ih mala i srednja dosegla udio u broju poduzeća od preko 99 %. Prethodno spomenute teorije i znanstveno potvrđeni dokazi, kao i sve razvijenije baze statističkih podataka, predstavljali su podlogu koja je pretočena u strateške dokumente EU-a usmjerene k jačanju uloge poduzetništva u ekonomskom i društvenom razvoju. Pritom poduzetništvo kao „način razmišljanja i proces kreiranja i razvijanja ekonomskih aktivnosti stapanjem spremnosti na preuzimanje rizika, kreativnosti i/ili inovativnosti s razumnim upravljanjem, unutar nove ii postojeće organizacije“, kako je definirano u Zelenoj knjizi o poduzetništvu u Europi (European Commission, 2003:6), svojom važnošću nadmašuje značenje koje ima sektor MSP-a, budući da (Škrtić, Mikić, 2006:200-202):

Jedinstveni pristup u promicanju politika i razvoju poduzetništva EU-a promovira i kroz Zakonik o malim poduzećima (Small Business act for Europe). Taj dokument predstavlja vodič i definira načela u koncipiranju i primjeni politika EU-a u državama članicama, s ciljem jačanja konkurentnosti, stvaranja veće dodane vrijednosti i izjednačene tržišne utakmice za MSP kroz unapređenje zakonskog i administrativnog okruženja širom EU-a. Između deset načela koje definira Zakonik o malim poduzećima važno mjesto zauzima načelo: stvoriti pravila prema principu ‘prvo razmišljaj malo’ (engl. think small first), tj. pri uvođenju novog propisa verificirati kako se on odražava na MSP (European Commission, 2008:4). Od 2010. godine Europska komisija uključila je u svoja izvješća (SBA Fact Sheet) i Hrvatsku. Dio izvješća za područje poduzetništva prikazan je u sklopu točke 2.1. ovog rada, a nastavno i dinamika performansi prema (nevaganom) prosjeku agregiranih pokazatelja pojedinih načela.

Grafikon 2. Performanse prema SBA pokazateljima za Hrvatsku i EU u razdoblju od 2007. do 2012.

Izvor:European Commission, 2012 b:3

Prikaz dinamike performansi nagrafikonu 2, kao i prikazi kretanja pokazatelja poduzetničke aktivnosti (tablice 1 i2) ukazuju na značajno zaostajanje Hrvatske prema većini kriterija. Pored toga, iz prikaza trendova u pogledu kretanja strukture i broja zaposlenih u MSP-ima datih u točci 2.1. razvidno je da Hrvatska i grad Rijeka prate dinamiku i strukturu koja vrijedi za prosjek EU-a. Istovremeno je utvrđeno i da struktura gospodarskih grana u gradu Rijeci slijedi obrazac koji vrijedi za prosjek Hrvatske. Nadalje, u ovom radu je uvodno te u točkama 2.2. i 2.3. istaknut značaj koji EU pridaje razvoju sektora MSP-a, kao i opredjeljenju za uspostavu i jačanje sustava poticanja poduzetništva, te nadzoru učinaka poticaja, koje je iskazano i kroz dokumente o strateškim i taktičkim razinama EU-a. Slično opredjeljenje iskazala je i Hrvatska i to još desetak godina prije ulaska u Europsku uniju, kroz prihvaćanje Europske povelje o MSP-u iz 2000. godine (Charter for Small Enterprises), uz Lisabonsku strategiju i Akcijski plan za poduzetništvo iz 2004. (Action Plan: The European agenda for Entrepreneurship), tada jedan od ključnih strateških i akcijskih dokumenata kojima EU potiče razvoj MSP-a (Kutnjak, 2010:84). Time je Hrvatska preuzela obvezu da kroz napore ministarstava, agencija i drugih sudionika realizira i primijeni najvažnije principe koji trebaju biti integrirani u nacionalnu politiku za malo i srednje poduzetništvo.

Usvajanje elemenata sustava pružanja potpore malom i srednjem poduzetništvu koje promovira EU kroz svoje akte započelo je u Hrvatskoj 2002. godine kroz Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/2002), koji je izmijenjen i dopunjen 2007. godine (NN 63/2007), te 2012. i 2013. godine (NN 53/2012 i 56/2013). Programom razvoja malog gospodarstva utvrđene su smjernice razvoja, poticajne mjere, nositelji provedbe poticajnih mjera, provedbene aktivnosti, izvori sredstava, razdoblje provedbe pojedinih poticajnih mjera te metodologija praćenja provedbe pojedinih mjera. Vlade Republike Hrvatske donosile su Programe za razdoblja od 2004. do 2008. i 2008. do 2012. godine. Danas Hrvatska regulira i potiče sektor MSP-a kroz niz politika i programa, a posebno posredstvom (prilagođeno prema:CEPOR, 2012 b:24):

Pritom treba naglasiti da je dokument Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. – 2020. dokument koji zamjenjuje sve druge politike i programe sustava potpora malom i srednjem poduzetništvu i obrtu, ujedno prvi takav strateški dokument u području poduzetništva od osnutka Hrvatske.

Slijedom navedenog vidljivo je da je Hrvatska prepoznala potrebu za usvajanjem dokumenata i tako pokazala namjeru slijeđenja opredjeljenja i preporuka EU-a u pogledu poticanja poduzetništva i sektora MSP-a. Radi usporedbe kompatibilnosti hrvatskog pristupa poticanju poduzetništva i sektora MSP-a, kao važnom čimbeniku sveukupnog gospodarskog, ali i društvenog rasta u EU-u i svijetu uopće, definirane su sljedeće podhipoteze rada:

Podhipoteze determinirane na temelju prethodno prikazanih analiza i istraživanja mogu se sublimirati u hipotezu ovog rada: Razina dokumentirane usvojenosti strategija i akcijskih planova poticanja malog i srednjeg poduzetništva koje promovira EU, na nacionalnoj i lokalnoj razini pozitivno, a pristup analizi i kontroli utjecaja mjera poticanja, negativno utječe na razvoj potencijala hrvatskog poduzetništva.

4.1 Komparativna analiza prioriteta i ciljeva poticanja poduzetništva

Nastavno su prikazani rezultati komparacije ključnih razvojnih prioriteta i ciljeva (tablica 7), te ključnih odrednica strateških sektorskih dokumenata za razvoj poduzetništva na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini (tablica 8), temeljem odabranih dokumenata.

Pregled strateških prioriteta i ciljeva na tri razine nije u potpunosti usporediv, budući da se za europsku i lokalnu razinu temelji na strateškim dokumentima koji dosljednije prate ključne elemente strateškog planiranja, dok za nacionalnu razinu u trenutku provođenja istraživanja takav dokument nije bio raspoloživ. No usprkos tome iz pregleda je uočljivo (podcrtani dijelovi teksta), da prioriteti i ciljevi definirani na nacionalnoj i lokalnoj razini u mnogome slijede odrednice date u krovnom europskom dokumentu, posebno u pogledu: jačanja konkurentnosti, rasta zapošljavanja, razvoju društva znanja i socijalno osjetljivom razvoju. To je svakako pozitivna pretpostavka uspješnoj realizaciji niza projekata, posebno onih koji su usmjereni ka potencijalnom iskorištavanju sredstava iz namjenskih europskih fondova. Iako na nacionalnoj i lokalnoj razini, ciljevi nisu kvantificirani, Hrvatska prihvaća ciljeve zacrtane na razini EU-a i od 2011. godine prati dostignute veličine prema jedinstvenim pokazateljima u sklopu Strategije Europa 2020. Pritom Hrvatska najviše zaostaje za prosjekom EU-a (EU-27) prema pokazateljima (Vlada Republike Hrvatske, 2013:33): udjela istraživanja i razvoja u BDP-u s 0,75 % prema 2,03 % u EU-27 i zastupljenosti tercijarno obrazovanih s 24,5 % prema 35,5 % u EU27, a prednjači u manjoj stopi mladih koji napuštaju školovanje, s 4,1 % prema prosjeku EU-27 od 12,9 %. Nastavno su analizirani strateški sektorski dokumenti za razvoj i poticanje poduzetništva na sve tri razine.

Kroz usporedbu strateških ciljeva definiranih u dokumentima orijentiranim na razvoj poduzetništva na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini uočljivo je (podcrtani dijelovi teksta) da se u svim dokumentima ističe: važnost obrazovanja za poduzetništvo, olakšan pristup financiranju i podizanje poduzetničke kulture.

Uz dokumente analizirane utablici 8, Hrvatska primjenjuje i druge dokumente koji također slijede preporuke Europske komisije, primjerice Strategiju za razvoj ženskog poduzetništva 2010. – 2013. koja je postavila sljedeće ciljeve (CEPOR, 2009:9):

4.2 Praćenje uspješnosti implementacije programa poticanja poduzetništva

Pored definiranja i provedbe ciljeva i programa vrlo je važno pratiti učinke poduzetih aktivnosti kako bi se procijenio doprinos pojedinih mjera, te osiguralo učinkovito trošenje u javnom sektoru. Za tu svrhu EU je odabrao ključne pokazatelje koji su dostupni i za razinu Hrvatske u izvješćima Europske komisije SBA Fact Sheet Croatia i sadrže podatke koji se prate od 2007. godine. Bogat izvor podataka i iznimno vrijedan alat u ex post evaluaciji mjera poticanja poduzetništva i MSP-a predstavlja i obnovljeno izdanje GEM brošure za Hrvatsku (sa značajnim dijelom posvećenim regionalnim pokazateljima – po županijama i NUTS-2 regijama), te izvješća o MSP-u za 2012. i 2011. godinu u izdanju CEPOR-a. Vrlo korisna su i izvješća opservatorija za MSP za 2013. i za 2012. godinu (ACE International Consultants S. L. i partneri), te publikacije Obrtništvo u brojkama (podaci od 2003. do 2012. godine) u izdanju Hrvatske obrtničke komore. Sva spomenuta izvješća, kao i izvješća Doing Business (IFC) i izvješće Svjetske banke koriste se i pri analizi provedbe operativnog programa Poduzetnički impuls, kao i Strategije za razvoj poduzetništva 2013. – 2020. Značajnu podlogu predstavljaju i istraživanja administrativnih, pravnih i drugih prepreka na koja nailaze MSP i obrti, koja se periodično provode. Tako je u 2013. godini istraživanje proveo ACE International Consultants S. L. i partneri na uzorku od 502 MSP-a i 520 obrta.⁶

No iako su poduzetnicima i odgovornima za formuliranje politika i programa poticanja poduzetništva u posljednjim godinama dostupna sve brojnija i sveobuhvatnija domaća i međunarodna istraživanja i dalje nedostaju ex ante evaluacije, koje su posebno važne u pogledu primjene načela ‘prvo razmišljaj malo’ (engl. Think Small First) definiranog u Zakoniku o malim poduzećima (European Commission, 2008:7). Na lokalnoj razini, međutim, izrazit je nedostatak podataka i za ex post evaluacije, budući se većina pokazatelja iz spomenutih dokumenata, odnosi na nacionalnu, manjim dijelom na regionalnu, a vrlo malim za lokalnu razinu. Pritom vrijedi istaknuti napore koje ulaže Centar za lokalni ekonomski razvoj Ekonomskog fakulteta Rijeka kroz projekt EFRISTAT, u sklopu kojeg je utvrđena metodologija utvrđivanja veličine BDP-a za razinu gradova (kombinacijom statističkih i primarnih – anketnih izvora), no zasad bez šire i javno dostupne primjene (više na: www.cler.hr). Projekt Indeks konkurentnosti gradova (City Index), koji je razvio Razvojni forum Zagreb ugašen je nakon izdanja za 2009. godinu (za razdoblje od 2004. do 2009.).

Na razini dijela država članica EU-a i OECD-a dostupna su od 2011. godine i publikacije Entrepreneurship at a Glance, u pripremi OECD – Eurostat Entrepreneurship Indicators Programme (EIP), koje se oslanjaju na relevantne smjernice politika poticanja poduzetništva. Set pokazatelja obuhvaća šest područja s ukupno 82 pokazatelja (OECD 2013:9-10 i 96- 100) i to: regulatorni okvir, tržišni uvjeti, pristup financiranju, stvaranje i distribucija znanja, poduzetničke sposobnosti i poduzetnička kultura. Neki od tih pokazatelja navedeni su u pregledu natablici 9, a u Hrvatskoj će biti dostupni ovisno o dinamici harmoniziranja podataka Državnog statističkog zavoda Republike Hrvatske s Europskim statističkim sustavom (ESS), što je i definirano Strategijom razvitka službene statistike 2013. – 2022. (Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2013:21).

Iz pregleda pokazatelja vidljivo je da se u Hrvatskoj u aktualnim dokumentima pretežno koriste isti pokazatelji, kao i na razini EU-a, odnosno OECD-a. Pritom su malobrojniji potcrtani pokazatelji na nacionalnoj razini, no i šireg obuhvata – TEA indeksi. No ti pokazatelji definirani su tek u Strategiji razvoja poduzetništva 2013. – 2020., koja je usvojena polovinom 2013. godine, dok se ranije politika malog gospodarstva u Hrvatskoj nije dovoljno bavila mjerenjem utjecaja i opravdanosti instrumenata na kojima se ta politika temelji (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2013 a:6).

U pregledu natablici 9 nije obuhvaćena lokalna razina, budući da Opći program mjera razvoja poduzetništva na području grada Rijeke (u daljnjem tekstu: Opći program), temeljem kojeg se dodjeljuju lokalno planirana sredstava za poticanje MSP-a i obrtnika (Grad Rijeka, 2008), dijelom prati mjere definirane u Strategiji razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. – 2020., odnosno prethodno važećem Programu za razvoj malog gospodarstva 2008.-2012. (Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 2008), no ne i pokazatelje definirane za nacionalnu razinu, budući da su oni samo djelomično dostupni na lokalnoj razini (samo broj poduzeća, zaposlenih i ukupnih prihoda/rashoda prema veličini poduzeća). Zbog toga se i rezultati mjera poticanja poduzetništva u sklopu Općeg programa prate samo kroz godišnje usporedbe broja, ukupnog i prosječnog iznosa dodijeljenih potpora po pojedinim vrstama potpora, te povremena istraživanja zadovoljstva korisnika lokalnih poticaja. Istraživanje koje je radi kontrole uspješnosti primjene poticajnih mjera, ali i dobivanja podloga za eventualne korekcije Općeg programa proveo Odjel gradske uprave za poduzetništvo Grada Rijeke 2009. godine kroz istraživanje korisnika potpora Grada Rijeke u prethodnoj godini, pokazalo je rezultate prikazane utablici 10.

Rezultati ankete sveukupno upućuju na zadovoljstvo korisnika primljenim potporama i potrebu razvoja novih potpora koje su i uvedene već od 2010. godine: subvencioniranje troškova implementacije industrijskog dizajna, troškova obrazovanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja zaposlenika te poticanje udruživanja gospodarskih subjekata, a za razdoblja koja slijede dogovorene su i mjere jačanja konkurentnosti u dijelu promocije proizvoda i nastupa poduzeća na inozemnim tržištima. Nadalje, temeljem rezultata o kanalima informiranja poduzetnika (samo 11 % poduzetnika saznalo je za mjere na gradskim web-stranicama), utvrđena je potreba za širim korištenjem javnih medija, uz naglasak na uvođenje novih oblika komuniciranja (prvenstveno društvenih mreža).